Isusa je službeno osudio zastupnik rimske vlasti Poncije Pilat za vladanja cara Tiberija. Nakon namještenog sudskog procesa u kojemu su Isusovi neprijatelji izmanipulirali narod i izvršili pritisak na rimsku vlast, Pilat je napokon Isusa osudio na smrt razapinjanjem na križ, premda je pred mnogim svjedocima izjavio: “Ja ne nalazim na njemu krivice”.

Prije negoli će dragovoljno podnijeti muku i smrt, Isus je proslavio sa svojim učenicima oproštajnu večeru koju nazivamo Posljednja večera. Na kraju je dodao i važne riječi koje su se učenicima duboko usjekle u pamet: “Ovo činite meni na spomen.”

Jedan od razloga Isusove mučeničke patnje i smrti jest: on je htio biti solidaran sa svima koji trpe i tako je htio osmisliti ljudsku patnju, pa i samu smrt. On je sam svojim učenicima više puta tumačio tajnu trpljenja i taj zagonetni Božji put koji vodi: putem križa – k proslavi; putem patnje – k ostvarenju dobrote, ljepote i ljubavi; putem neuspjeha – k uspjehu; putem smrti – k uskrsnuću. Najljepša Isusova slika o tome jest njegova riječ o pšeničnom zrnu: “Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod”. Stoga Isus nije samo učio i govorio kako se trpi, nego je sam “otrpio” sav naš ljudski život, pa i samu smrt.

Proslava najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa traje koliko i školski proljetni praznici, pa ćemo uz čestitanja i druženja imati prilike za odmor i obnavljanje snage za nastavak nastave i učenja.

ravnatelj Josip Crnić i vjeroučiteljica Vesna Drmić  

- dijelom preuzeto s https://vjeronauk.net