Put pred nama bio je jako strm, pa se do cilja, odašiljača na vrhu Kalnika moglo samo na sve četiri. Bio je to tako uzbudljiv doživljaj, da nam na kraju kad smo došli do odašiljača nije bilo žao što smo se izgubili. Umjesto 20 minuta koliko treba da se pravom stazom dođe do odašiljača, mi smo utrošili više od sat vremena, ali zbog mukotrpno savladanog uspona bili smo ponosni na sebe, a posebno na našu najstariju penjačicu učiteljicu Đurđicu Trakoštanec.  Svi sudionici tog pothvata rekli su da će ovaj dio našeg pješačkog pohoda na Kalnik (održan u subotu  6.10.)  pamtiti bolje od ostatka našeg dana na Kalniku koji je također bio pun uzbudljivih događanja.

Osim u pješačenju tog smo se dana imali prilike okušati i u potezanju konopa, trčanju u vreći, štafetnoj utrci i nošenju jaja u žlici. Kod škole na Kalniku igrali smo badminton, ljuljali se i klackali.

U predahu od igre i hodanja uspjeli smo i testirati svoje znanje o koristima od pješačenja i o zdravoj prehrani. To smo znanje "pokupili" od kolegica Ivane Jelak i Jelene Matojić, koje su nam prije polaska na pješačenje u knjižnici održale kratko predavanje.

/novinarka Katarina Pofuk 7.c/

P.S. Fotografije s našeg pohoda na Kalnik pogledajte u galeriji.