Stare zidine svih dalmatinskih gradova obrasle su predivnim cvijećem koje majka, sestra i ja u cvjetnjaku pokušavamo uzgojiti, ali većinom prežive samo jednu godinu. Zovemo ih brečići jer kada se cvijet stisne rukom izgleda kao da je psić otvorio usta, a kada se stišće i opušta više puta zaredom izgleda kao lajanje. No ondje visoko, u starim zidovima, na lukovima i u dijelovima starih kuća rastu bez doticaja ljudske ruke, netaknuti već godinama, možda i stoljećima, otporni na sve vremenske uvijete i sva događanja u gradovima u kojima rastu.

Rijeka Krka tvori čudesan nacionalni park u kojem je bilo predivno šetati uz silnu vodu koja se slijeva i tvori prekrasne slapove. Najveći i zacijelo najljepši slap je Skradinski buk koji čine mnoge sedrene barijere nastale taloženjem vapnenca tisućama godina. Bilo mi je zanimljivo čuti kako je na rijeci Krki bila prva hidroelektrana u Europi, druga u svijetu, nakon one na slapovima Niagare koju je napravio naš poznati znanstvenik Nikola Tesla.

Posjet Splitu će mi zauvijek ostati u sjećanju jer sam tamo upoznala prijateljicu s kojom sam se nastavila družiti cijeli izlet i s kojom sam ostala u kontaktu nakon ekskurzije. Na Poljudu, nogometnom stadionu u Splitu, bilo mi je pomalo dosadno jer nisam zaljubljenica u nogomet, ali sam slušala vodiča kroz Poljud jer mi je bilo zanimljivo slušati splitski govor.

Obilazak ninske solane mi se svidio jer sam naučila mnogo novih stvari o soli. Mislila sam da postoji samo jedna vrsta soli, ali tamo su nam rekli da postoji još i cvijet soli koji je puno zdraviji od obične soli jer je u njemu otopljeno još mnogo minerala koji daju poseban okus toj soli. Nastaje u toplim danima kao tanki sloj na površini vode koji se drvenim lopatama bere ručno, kao i sve u ovoj solani, pa je zato solana dobila ekološki certifikat kao jedina solana na Jadranu u kojoj se sve radi bez strojeva.

Ovaj mi se izlet jako svidio i nadam se da ću Dalmaciju uskoro posjetiti ponovno.

Laura Zulijan