INTERVJU NAŠIH UČENIKA S POZNATOM KNJIŽEVNICOM NADOM MIHOKOVIĆ – KUMRIĆ

        Nada Mihoković – Kumrić je poznata hrvatska književnica za djecu i    odrasle. 14.5.2013. godine je posjetila OŠ Svibovec pa smo iskoristili priliku da saznamo nešto više o njoj, o pisanju, o njezinom životu...

U: Poznata ste hrvatska književnica za djecu i odrasle, no saznali smo da ste studirali na Farmaceutsko-biokemijskom i Medicinskom fakultetu. Kako ste se počeli baviti pisanjem i s koliko godina?

K: U sedmom razredu osnovne škole počela sam pisati i „odlučila“ da ću

 se baviti pisanjem...

U: Za svoj roman „Lastin rep“ primili ste nagradu za najbolji dječji roman 1995. godine. Kako ste se osjećali kad ste primili nagradu i što vam ona znači?

K: Uvijek je ugodan osjećaj kad vam ljudi iz struke priznaju da ste nešto dobro napravili i da to zaslužuje nagradu.

U: Kako ste osmislili u svom nagrađenom romanu glavni lik dječaka Viktora, koji se već u ranoj dobi susreće s obiteljskim problemima? Što ste djeci željeli poručiti kroz njegov lik?

K: Puno je sličnih sudbina dječaka objedinjeno u liku Viktora s čijim sam obiteljskim problemima bila osobno upoznata ili sam o njihovim problemima slušala od drugih osoba. 

U: Koje vam se vaše djelo najviše sviđa i zašto? Jeste li se kada našli u situaciji da ste nakon nekog vremena opet pročitali svoju knjigu i nije vam se baš svidjela, pa ste poželjeli promijeniti neke dijelove?

K: Teško je autoru govoriti o sviđanju ili nesviđanju njegovih djela. Rekla bih radije da je meni moje najdraže djelo roman Tko vjeruje u rode još, jer je roman autobiografski, posvećen mojoj obitelji, prvenstveno mojim kćerima i podravskom zavičaju.  

U: Kada imate najviše inspiracije za pisanje? U koje doba dana pišete? Kako ste raspoloženi kada pišete?

K: Budim se s pijetlima, dakle, ranom zorom. U pet sati ujutro već sam za računalom, ozbiljna glazba svira, a ja maštam i konstruiram priču...

U: Družite li se kada s drugim kolegama književnicima, razmjenjujete li mišljenja i kritike?

K: Da, najčešće s  Božidarom Prosenjakom i Jadrankom Čunčić Bandov.

U: Koja vam je najdraža knjiga i najdraži pisac?

K: Nemam najdraže pisce. Imam najdraže knjige kojima se često vraćam. Evo ih nekoliko. Mali princ  Antoine de Saint-Exupéryja, Starac i more Ernesta Hemingwaya, Zločin i kazna Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Životinjska farma i 1984 Georgea  Orwella, Proces  i Preobražaj Franza Kafke, Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha, Čudnovatu pripovijest o Peteru Schlemihlu, čovjeku koji je izgubio svoju sjenu Adalberta von Chamissoa, Alkemičar Paula Coelha  i svakako sve knjige  suvremene belgijske spisateljice Amélie Nothomb...

U: Što mislite kakva bi trebala biti dječja književnost danas? Bi li trebala poučavati, a i istovremeno biti zabavna i zanimljiva mladim čitateljima?

K: Trebala bi poučavati i zabavljati istovremeno. Dakle, poučavati kroz zabavu ili zabavljati kroz pouku. Ima takvih knjiga, ali treba otkriti magiju koja će djecu uvjeriti da se potrebno više družiti s ukoričenom pisanom riječi.

U: Što mislite o navici čitanja danas? Mislite li da su knjige danas zamijenjene kompjuterskim igricama i popularnim društvenim mrežama, pa se knjigama i čitanju posvećuje premalo pažnje?

K: Nažalost jesu, a ne bi smjele biti. Neka bude i računalnih igara i „četanja“ na društvenim mrežama, ali i za dvije-tri knjige mjesečno trebalo bi odvojiti vremena.

U: Što čitate i radite u svoje slobodno vrijeme?

K: Svaštar sam po prirodi što se čitanja tiče. U prosjeku pročitan tri-četiri knjige mjesečno. Volim otići u kazalište, na izložbu, pogledati film, slušati glazbu. Inače u slobodno vrijeme redovito šetam, a ljeti često vozim bicikl.

U: Imate li još koji hobi osim pisanja knjiga?

K: Ako pisanju dodate sve navedeno u prethodnom pitanju i dodate moje obavezno radno vrijeme kao farmaceuta, dan mi je već ionako prekratak.

U: I na kraju, kako vam se svidjelo u našoj školi?

K: Svaki susret s učenicima je jedna šansa za pisca da učenike potakne na čitanje i ne samo njegovih knjiga, a one koji osjećaju poziv da bi mogli pisati da „propišu“ i pozovu me jednog dana na promociju svoje nove knjige...

U: Zahvaljujemo se na ovom zanimljivom razgovoru, iz kojeg smo i nešto naučili te se nadamo da ćemo se susresti još kojom prilikom!

Učenici i učenice 7. A  i 7. B razreda:

Barbara Parabić

Martin Petrić

Veronika Petrić

Veronika Pecik

Marta Stepan

Elizabeta Novosel