Putujući  autobusom uživao sam u prekrasnom jesenskom krajoliku.

Promatrao sam brežuljke koji su poprimili zlatno-smeđu boju, oranice  koje su se pripremile  za zimski počinak, opustošene vinograde, gole  voćnjake. Često sam bacao pogled na crne ptice kojih je bilo puno polje. One su me podsjećale na neko mrtvilo i sivilo, ali tople zrake sunca su ipak davale znakove  veselog raspoloženja.

Usprkos tome, u meni je  rasla neka napetost i nestrpljenje.

Približili smo se gradu Zagrebu. Gužve na cestama, semafori, tramvaji, autobusi i mnoštvo ljudi  odavalo je gradski način života.

Konačno smo stigli do Gornjeg grada , gdje smo  izašli iz autobusa. Prva  znamenitost koju smo vidjeli, ujedno  i najveća , bila je Zagrebačka katedrala. Središte Kaptola  obilježava fontana s kipom Blažene Djevice Marije  i četiri anđela. Posjetili smo  Markov trg, ugledali  zgradu Hrvatskog a sabora, kulu „ Lotršćak“ i zatim se spustili do Trga bana Josipa Jelačića.

Tu smo vidjeli poznati zdenac „Manduševac“ i malo prošetali najdužom zagrebačkom ulicom-Ilicom. Zagreb u večernjim satima  zaista je izgledao  čarobno, nasuprot mom mirnom selu gdje se ne čuje vreva ljudi već samo tu i tamo poneki lavež pasa.

Puni uzbuđenja krenuli smo prema kazalištu. Ispred    ulaza podijelili su nam karte i ubrzo smo stupili u samu zgradu   gdje se trebala odvijati predstava.

To je priča o jednom  dobrom, malom čovjeku Švejku, koji  mimo svoje volje sudjeluje  u zbivanjima koja mu se baš i ne sviđaju, a odlazi i u rat.

Predstava je bila zanimljiva ,ali je  za nas možda  predugo trajala, skoro tri sata.

Već prilično kasno, ušli smo u autobuse koji su   nas  vratili našim kućama.

 Maštajući  sebe kao vojnika Švejka, usnuo sam u dubok san, probudivši  se ujutro iscrpljen,ali pun zanimljivih  dojmova.

                                                             David G. 6.a razred