Nije ih ispitivao dosadna pitanja kako se zovu i koji razred pohađaju. Djeca su razgovarala o onome što je njima važno. Učiteljici je tada palo na pamet okrenuti stvari naglavačke i zadati zadatak učenicima da razgovaraju s odraslom osobom postavljajući pitanja koja ih uistinu zanimaju. Za odraditi ovako veliki novinarski posao dobili su i pravi rok kao i njihovi odrasli kolege. Intervju je na stolu urednika ( učiteljice) morao biti u roku tjedan dana. Trebalo je odabrati odraslu osobu s kojom će se odraditi intervju, osmisliti pitanja te provesti intervju i to sve lijepo zapisati.

Gita nije dugo razmišljala. Sjetila se da joj je mama pričala kako u Gradsku knjižnicu Vukovar stiže poznata književnica Sanja Pilić. Sjetila se Gita svih zanimljivih tekstova koje smo u školi čitali i pomislila kako će to biti zanimljiv razgovor. Osmislila je pitanja i hrabro se uputila u Vukovar. A kako je Gita odradila svoj prvi pravi intervju pročitajte u nastavku.

Gita:  Ja sam Gita Kovačević, učenica sam 4. razreda PŠ Antin i željela bih vam postaviti nekoliko pitanja.

Sanja Pilić:  Dobro, može Gita.

Gita:  Je li teško pisati knjige?

Sanja Pilić:  Nije teško pisati kn ige. Zapravo meni nije specijalno teško. Sad kad je bila ova korona, to se nisam nadala, pa još i potres u Zagrebu. Godinu dana sam bila doma, neraspoložena za pisanje  i pisala sam nešto tužnije priče. Nekako nisam imala inspiraciju. Inače mi je zgodno i lagano.

Gita: Pišete li radije za djecu ili odrasle?

Sanja Pilić: Pišem zapravo….Dobro možda radije pišem za djecu jer češće pišem za djecu, ali volim pisati i za odrasle.

Gita: Jeste li ponosni što potječete iz obitelji književnica i koliko je to utjecalo na vaš književni rad?

Sanja Pilić:  Ponosna sam, da. Vjerojatno je to poprilično utjecalo zato što sam stalno bila okružena knjigama. Prabaka mi je bila spisateljica Zofka Kveder, mama Sunčana Škrinjarić, a u kući se dosta pričalo o književnosti. Ja sam u početku željela biti fotografkinja i neko vrijeme sam to i bila, ali sam na kraju ipak počela pisati. Sasvim je sigurno da je okruženje u kojem sam odrasla utjecalo na mene.

Gita: Jeste li voljeli čitati školsku lektiru?

Sanja Pilić: Mmmmmmm, pa tako! (smijeh)

Neke su mi lektire bile dosadne pa sam onda malo prepisivala lektiru iz druge smjene. Mi tada nismo imali Internet ni ništa slično. Ali zabavnije lektire sam čitala i uživala.

Gita: Koji vam je najdraži dječji pisac?

Sanja Pilić: Najdraži dječji pisci, ovi današnji su mi moje prijateljice Sanja Polak i Silvija Šesto. A kad sam bila mala najviše sam voljela Ericha Kastnera. On mi je bio strašno smiješan.

Gita:  Koja vam je dječja knjiga najdraža?

Sanja Pilić: E pa! A moja?

Gita : Da

Sanja Pilić: Ma sve su mi jednako drage. To je tako kod pisaca, sve svoje knjige volimo podjednako. Neke su mi smješnije, neke nisu, ali uvijek sam zapravo zadovoljna njima. Imam tridesetak knjiga i sve ih nekako podjednako volim.

Gita: Dobili ste brojne nagrade za svoj književni rad. Koja vam je posebno draga?

Sanja Pilić: Sve su mi zapravo vrlo drage. Uvijek sam se razveselila. Nagrade te najviše na svijetu razvesele, ali bila je jedna, koja je zapravo za priču za odrasle, Večernjeg lista. Njoj sam se razveselila jer mi je donijela pino novca. Eto , ipak i o tome moramo razmišljati. (smijeh)

Gita: Koliko su vam važni prijatelji?

Sanja Pilić: Prijatelji su mi jako važni. Kad se probudim loše volje onda brzo idem van. Brzo , brže, najbrže van! Onda pijem kavu s najboljim prijateljicama koje stanuju blizu mene. Jako su mi važni prijatelji i oni me najviše razvesele, nasmiju, razumiju. I smijemo se puno, puno!

Gita: Pišete li neku novu knjigu?

Sanja Pilić: Trebala bi mi uskoro izaći slikovnica Luka voli izmišljati. Također i jedna knjiga pod nazivom Nemam problema. To sam namjerno stavila taj naslov. (smijeh)

Gita : Što bi preporučili djeci moje generacija?

Sanja Pilić: A čuj! Preporučila bi vam da se igrate, da ste što više vani na zraku. Da više čitate i da ste manje na mobitelu. Voljela bi da idete više u knjižnicu i da budete s knjigom prijatelji.

Gita: Hvala puno!

Sanja Pilić: Hvala tebi.