2022-11-24 19:48:27 Intervjui s poduzetnicima OŠ Tordinci provodi Erasmus+ KA1 projekt "Korak u poduzetništvo". Jedan od ciljeva projekta je unaprijediti poduzetničko obrazovanje naše škole. Tim povodom istražili smo koji poduzetnici djeluju na području Tordinaca, Antina i Korođa i pokušali od njih dobiti informacije iz prve ruke.
Jedan je od uspješnijih poduzetnika na ovom području Pavao Varga, vlasnik obiteljske tvrtke EiR VARGA design d.o.o. koja je u pogonu od 1998.g. Tvrtka se bavi proizvodnjom svih proizvoda od drveta. Učenica novinarske skupine Sara Farago razgovarala je s gospodinom Vargom i saznala vrijedne informacije o poduzetničkim vodama.
Kako je nastala ideja za pokretanjem tvrtke, što Vas je motiviralo? Prije sam radio u drvnoj industriji Spačva. Ondje je krenulo sve kako ne treba pa sam odlučio da ipak krenem sam u poduzetništvo. Koja je najvažnija stvar prilikom pokretanja poduzetničkog pothvata? Najvažnija stvar su financije. Bez dovoljno financija ne možete krenuti u realizaciju svojih ideja. Otkada postoji Vaša tvrtka? Postojimo od 1998.godine. Možete li nam reći što sve proizvodite? Pretežno proizvodimo masivu: namještaj, građevinsku stolariju, stubišta…sve što se može izraditi od drveta, ali pretežno radimo masiv. S kojom vrstom drveta najčešće radite? Najčešće koristimo hrast, jasen, ariš i bukvu. Koji su proizvodi najzahtjevniji za izraditi? Što Vam oduzima najviše vremena? Najzahtjevnija nam je restauracija starog namještaja. Koji proizvod kupci najčešće naručuju? Najčešće naručuju stolove, klupe i dijelove namještaja. Je li kupcima važnija cijena ili kvaliteta proizvoda? Prije im je bila važnija cijena, ali u posljednje vrijeme više traže kvalitetu. Kakva je pokrivenost tržišta Vašim proizvodima? Jeste zadovoljni? Da, jako sam zadovoljan. Imamo čak i previše posla, često ne možemo prihvatiti sve zahtjeve kupaca. Ovdje u Slavoniji nemamo konkurenciju jer radimo uglavnom masivu. Radimo mi i namještaj od pločastih elemenata, ali slabije. Ne samo ovo područje, nego cijela Hrvatska zna za nas. Evo, sad baš radimo za Zadar, Dubrovnik i Crikvenicu. Koje su prednosti, a koje nedostatci imati vlastitu tvrtku? Prednosti su što čovjek može sam odlučivati o tome što će raditi i kako će raditi. A nedostatci su što nema dovoljno materijala na tržištu. To nam je najveći problem. Također kupac uvijek traži da sve bude što prije gotovo, tako da smo uvijek u nekoj strci s vremenom. Koje biste vještine izdvojili kao ključne za uspješnog poduzetnika? Najbitnije je biti komunikativan i znati ugovoriti posao. Imate li planove za proširenjem svoje djelatnosti? Naravno. U stolariji nikada nije dovoljno strojeva. Uvijek jedan stroj nedostaje. Pa onda kad napravite taj jedan, opet jedan nedostaje. I tako redom… Koliko imate zaposlenih? Imam trojicu radnika. Preporučujete li mladima kretanje u poduzetničke vode? Da, svakako. Što biste poručili mladima koji izlaze na tržište rada, da prvo rade za nekog drugog ili da se odmah „bace“ u poduzetnike? Preporučio bih im da prvo rade za nekog drugog kako bi stekli iskustvo. Tek kasnije neka pređu u svoje poduzetništvo. Hvala Vam što se izvojili svoje dragocjeno vrijeme za ovaj razgovor! Želimo Vam puno uspjeha u budućem radu! Nema na čemu. Hvala i Vama!
Intervju s mladim poduzetnikom Marinom Mrđom Razgovarali smo s mladim poljoprivrednikom Marinom Mrđom koji je zainteresirao učenike, ne samo zbog svojih godina, već i činjenicom da je i sam pohađao OŠ Tordinci. Tijekom razgovora saznali smo vrijedne informacije kako uspjeti i održati se u poslovnom svijetu. Koliko ste godina imali kada ste se počeli baviti poljoprivredom? Počeo sam veoma rano. Još dok sam išao u osnovnu školu, pomagao sam ocu. A službeno nakon 18.godine kada sam završio srednju školu. Bavljenje poljoprivredom nije baš popularno među mladima. Što je Vas motiviralo za takav izbor? Sama priroda tog posla. To je obiteljski posao. Otac mi se bavi poljoprivredom pa me je to privlačilo. Oduvijek sam samo to želio. Kakav je ustroj posla na Vašem OPG-u? U principu je naš OPG obiteljska tvrtka, ali sustav poslovanja temelji se na podijeli posla. Svatko u obitelji ima svoj zadatak. Ne radimo svi sve. Kojim se sve djelatnostima bavite? Sve što je vezano uz poljoprivredu, znači od usluga u samoj poljoprivredi do obrađivanja zemlje, kamionski prijevoz, pomalo i građevinom…Od igle do lokomotive. Koliko Vam pomaže tehnologija u poslu? Jako nam pomaže. Pogotovo zadnje četiri godine. Do prije četiri godine nismo mogli postići signal za automatsko navođenje naših strojeva, u prijevodu autopilot. Bilo je jako velikih problema oko tog signala, ne samo u Hrvatskoj, nego i ostalim zemljama. U poljoprivredu se malo ulagalo po pitanju tehnologija, ali je zadnje 3-4 godine napredak očit. Primjer su i moderni traktori koji danas ne zahtijevaju tešku fizičku snagu. Imaju automatske mijenjače, klimu, udobnost je maksimalna, a glavna stavka su ti autopiloti. Znači, polje se obilježi, pređem okolo jednom,zadam si pravce , stavim ga na tempomat i on sve dalje sam odrađuje. Kakva je pokrivenost tržišta Vašim proizvodima? Jeste zadovoljni? Mi sadimo pšenicu, kukuruz, uljanu repicu, suncokret…S tim žitaricama uglavnom se trguje na veliko tako da imamo standardna otkupna mjesta. Nije kao kod prodaje povrća da to možemo prodavati na kućnom pragu ili tržnici. Jako bitna stavka s takvim tipom dobra je skladište. Potrebno nam je mjesto gdje se to može pohraniti i onda čekamo povoljnu cijenu za otkup. Možete li prodati sve što proizvedete? Mogu, ali ne po cijeni po kojoj želim. Rat u Ukrajini jako je utjecao na cijenu naših proizvoda zato što je Ukrajina žitnica Europe. Znači, Ukrajina je bila glavna koja je opskrbljivala cijelu Europu sa pšenicom i kukuruzom. Otkako su u ratu, proizvodnja se smanjila, a cijena naše pšenice i suncokreta je jako narasla. I otkako je taj rat aktualan, jako je nestabilno tržište. Cijene se stalno mijenjaju. Evo, dat ću vam jedan konkretan primjer. Dan poslije prodaje našeg suncokreta, cijena je pala za 30 posto. Jako je riskantno, ne možemo predviđati kao nekada i to nam dosta otežava poslovanje jer uzrokuje velike troškove, a onda i velike gubitke. Je li teško biti poljoprivrednik u Hrvatskoj? S kojim se problemima susrećete? Teško je biti poljoprivrednik u Hrvatskoj. Hrvatska je među zemljama s najsloženijim zakonodavnim sustavom po pitanju poslovanja. Sama ideja otvaranja vlastitoga posla, često bude ugušena papirologijom. Također neke stvari u poslovanju nisu jasno definirane zakonom. Čovjek mora na početku biti jako uporan kako bi došao do cilja. Kad to riješi, onda kasnije ide sve lakše. A po pitanju samoga posla, najveći nam je problem vrijeme, tj. vremenske prilike i neprilike. Klima se jako mijenja što dodatno otežava bavljenje poljoprivredom, pogotovo zadnjih pet godina. Koje su prednosti imati svoju vlastitu tvrtku? Radno vrijeme, definitivno! Sami birate radno vrijeme. Naravno, nema slobodnih dana, ali nemamo određeno radno vrijeme. Druga je prednost sloboda. Nema nikoga iznad mene, nitko me ne gazi. Sam sam svjestan svojih obaveza. Koja je najvažnija stvar prilikom pokretanja poduzetničkog pothvata? Volja. I hrpa živaca. Moraš biti svjestan da ćeš morati napraviti sve sam. U nekim drugim poslovima, npr.u uredu, postoji netko tko snosi odgovornost za tebe. A kada si sam svoj gazda, svaka tvoja akcija ima reakciju. I ja nosim sveukupnu odgovornost. Ako želim nešto postići, moram to napraviti sam. Nitko to neće odraditi za mene. Što današnje mlade sputava prilikom pokretanja vlastitog posla? Opet volja! Nije samo problem u Hrvatskoj što malo mladih ljudi pokreće vlastite poslove. To je problem i u drugim zemljama. Živimo u modernom dobu, zadnjih desetak godina pojavilo se mnogo novih zanimanja: gejmeri, jutjuberi, influenseri… Mladi se više okreću takvom tipu zanimanja koja ne zahtijevaju velik trud. A to nije dobro. Ako nemamo tu inicijativu naših mladih, onda nemamo ništa. Na mladima svijet ostaje! Koji biste savjet dali svakoj osobi koja kreće u poduzetnike, gdje potražiti inspiraciju i pomoć? Najvažniji je savjet ne odustajati. Čak i kada naiđu na probleme, ne smiju odustati. A inspiraciju i pomoć trebaju tražiti kod starijih ljudi koji se bave sličnim poslom. Oni imaju puno iskustva i dosta možemo naučiti od njih. Koje su osobine dobrog poduzetnika? Prvenstveno upornost, a sve ostalo je bonus. Ako si uporan, sve će doći. Kako balansirate poslovni i privatni život? Postoji li za poduzetnika uopće privatni život i je li odvojiv od poslovnog? To treba odmah na početku odvojiti, kasnije postane jako teško. Može postojati privatan život…ja to nisam napravio, nije me nitko na to upozorio. Uvijek mi se javlja taj nekakav osjećaj krivnje ako nisam ondje s njima. Tako da nemam baš vremena za neke svoje hobije. Kako izgleda jedan vaš uobičajeni dan? Poljoprivreda je sezonski posao. Sad tijekom zime, nije tako naporno, ali tijekom ljeta ustajem u pet ujutro, svako jutro, nema slobodnih dana. Radimo do mraka pogotovo ako za sutra najavljuju kišu. Tako da nije rijetkost da ostanemo do dva ili tri sata ujutro samo da završimo. I onda opet sutra treba ustati u pet sati. Imate li planove za proširenjem svoje djelatnosti? Planirate li povećati proizvodnju? Da, naravno. Živimo u kapitalizmu, a to znači nema stajanja. Ako staneš, padaš dolje. Sam taj pojam kapitalizma shvaćam ovako: ili ideš naprijed, ili ideš unazad. Ako ne ulažeš, ispadaš iz igre. Tako da planiram proširiti i poljoprivrednu proizvodnju i proširiti se na sve moguće djelatnosti za koje mislim da imam „štiha“. Želimo Vam puno uspjeha u budućem radu. Hvala što ste pronašli vremena za ovaj razgovor. Nema na čemu. Meni je drago ako mogu bilo kako pomoći. Hvala vama.
Intervju s Davorom Becićem
Poduzetnici Davor Becić i Davor Adžić na čelu su tvrtke LANDIA d.o.o. u Tordincima. Kako je njihova tvrtka od malog poduzeća narasla u u ozbiljnu tvrtku koja ima veliku robotiziranu farmu mliječnih krava i bioplinsko postrojenje, saznali smo iz razgovora s Davorom Becićem.
Možete li nam reći što sve ulazi u područje djelatnosti tvrtke LANDIA d.o.o? Naša je djelatnost mješovita. U početku je uglavnom obuhvaćala širi sektor poljoprivrede. S obzirom na to da sam ja agronom, a moj partner u tvrtki je veterinar, krenuli smo s veterinarskom ambulantom i poljoprivrednom ljekarnom. Kasnije smo krenuli u ratarsku i stočarsku proizvodnju u jednom manjem obimu. To se s vremenom širilo. 2002.g. investirali smo u Silos. Krenuli smo u kreditiranje proizvodnje, znači proizvođačima dajemo sjeme, gnojivo, sredstva za zaštitu bilja. Onda oni vraćaju gotovu robu, time se naplaćujemo i prodajemo dalje na tržištu: pšenicu, kukuruz, suncokret, uljanu repicu, soju itd. Nakon nekog vremena vidjeli smo da je u tom sektoru velika konkurencija, što je veoma bitno prepoznati, pa smo proširili ideje na proizvodnju mlijeka i bioplinsko postrojenje za proizvodnju struje. To je jedna ogromna investicija i izazov u koji smo ušli 2012.g. Otkada postoji Vaša tvrtka i koliko imate zaposlenika? Registrirana je 1998.,a 1999. smo počeli s radom. Ukupno imamo 40 zaposlenika. Koja je najvažnija stvar prilikom pokretanja poduzetničkog pothvata? Davor i ja imali smo ideju još od srednje škole da ćemo jednoga dana zajedno raditi. Bio je to logičan odabir zbog naših struka i područja u kojemu živimo. Znači, prije svega treba imati viziju, vjeru u svoje sposobnosti ,zatim hrabrost i početni kapital. Što sve proizvodite? Naši glavni proizvodi su struja i mlijeko koje ljudi kupuju preko drugih, a ne direktno od nas. Do prije dvije godine distribuirali smo mlijeko Meggleu, ali su oni izašli iz Hrvatske, sad distribuiramo Dukatu. Znači, jedan dio njihova mlijeka koje kupujete je iz Tordinaca. Koje djelatnosti su najzahtjevnije? Najkompliciranije je stočarstvo. Inače, proizvodnja bilo čega je jako složen proces, a proizvodnja mlijeka je najsloženiji. Krava je živo biće, daje 20 – 50 litara mlijeka u danu. Sklona je bolestima, mora imati uvjete, prozračenost, temperaturu prostorije oko 4 stupnja, ne smije biti na vjetru. Tu je i proces osjemenjivanja… Stočarstvo nam oduzima najviše vremena. Je li kupcima važnija cijena proizvoda ili kvaliteta? Nažalost, u Hrvatskoj je presudna cijena. Pogotovo u zadnje vrijeme. Dok smo radili s Meggleom ,naše mlijeko bilo je pakirano u posebnu ambalažu S farme. Kada je Meggle prestao s radom u Hrvatskoj, nestao je i taj oznak. Dukat je prevelik i ne bavi se takvim stvarima. Još i danas primam mailove od mama koje su kupovale to mlijeko, da su im djeca navikla na njega i sad imaju problem jer ne žele piti drugo. U novije vrijeme često vidim da ljudi kupuju kartone trajnog ili uvoznog mlijeka koje je jeftinije. Ali su znatne i razlike u kvaliteti. Nažalost, ljudima je ta cijena presudna jer ne mogu izdvojiti svaki dan oko 10 kuna za svježe mlijeko. Kakva je pokrivenost tržišta Vašim proizvodima? Jeste zadovoljni? Mi jesmo zadovoljni zato što imamo tri standardna kupca. Ratarska proizvodnja je u službi bioplina i farme za hranu, a jedan dio ide našem redovnom kupcu. Mlijeko ide Dukatu, a struja operateru struje kojem isporučimo svoju mrežu, onda oni to dalje distribuiraju. Znači, nemamo milijun kupaca da se moramo boriti za svakog. Koje su prednosti, a koji nedostatci imati vlastitu tvrtku? Prednosti su jer Davor i ja sve kreiramo. Nedostatci su jer to zahtijeva puno odricanja, pogotovo od obitelji. Nemamo fiksno radno vrijeme. Ali svatko sebi bira put. Koje biste vještine izdvojili kao ključne za uspješnog poduzetnika? Mora biti dobro informiran o globalnim svjetskim kretanjima, ne samo o nekom uskom tržištu u Hrvatskoj. Primjer su nam gubici koje su poduzetnici imali tijekom pandemije korone ili još uvijek aktualnog rata u Ukrajini. Nakon toga potrebna je hrabrost i zrnce ludosti da se to sve pokrene. Preporučujete li mladima kretanje u poduzetničke vode? Imate li neki savjet za njih? Najvažnije je školovanje i edukacija. Kad imaš znanje, možeš biti poduzetnik, a i ne moraš. Možeš prodati svoje znanje nekom drugom ako ti nemaš hrabrosti ući u nekakav projekt. Dalje, moraš imati viziju, cilj. Hoće li netko odmah krenuti samostalno ili raditi prvo za nekoga,dosta je individualno. Nije loše prvo probati negdje dalje. Nažalost, u našem školstvu je malo prakse pa smatram da bi to bio sigurniji put. Imate li planove za proširenjem djelatnosti? Planova imamo uvijek. Uz električnu energiju proizvodimo i toplinsku, ali nismo s njom još ništa napravili, ona ide u zrak. Imamo planove za sušaru pa da ne moramo čekati da nam se sijeno osuši na suncu. Tako bismo uvijek imali sigurnu i spremnu hranu. Mogli bismo raditi pelete od slame za ogrjev. U tom smjeru gledamo. Je li teško biti poduzetnik u Hrvatskoj? Jeste jer ima puno zakona koji se preklapaju, puno je izmjena zakona i propisa. Prisutna je i neizvjesnost jer ne znamo hoće li sutra izaći neki novi zakon. Moramo stalno biti budni i pratiti promjene. Biti poduzetnik, kao i u većini poslova, podrazumijeva stalnu edukaciju, praćenje i učenje. Hvala Vam što ste izvojili svoje dragocjeno vrijeme za ovaj razgovor. Puno smo naučili od Vas i veselimo se budućim suradnjama. Hvala i vama.
|
Osnovna škola Tordinci |