Učenici  5. i 7. razreda toga su dana, u pratnji razrednika, nekoliko predmetnih nastavnika i ravnatelja otišli u Premanturu gdje su se okupili mnogobrojni gosti i članovi obitelji pokojnog Tone Peruška. Bogatom kulturnom programu koji su izveli učenici iz Pule i Medulina prethodili su pozdravni govori našeg ravnatelja Krtistijana Cinkopana, ravnateljice medulinske osnovne škole Dragice Dorić i Suzane Racan Stern kao predstavnice Općine Medulin. U programu su sudjelovali recitatori, čuo se zvonki i „trdi“ ča, plesao se balun i polka, pjevalo...
Nakon programa i druženja na placi, školarci su posjetili rodnu kuću Tone Peruška, a zatim se povorka uputila na groblje gdje su na njegov grob, u prisutnosti obitelji, položili cvijeće.
Popratni program činile su izložbe i radionice, a održana je i malonogometna utakmica između sedmaša dviju škola.

Istovremeno, u zgradi naše škole bilo je veselo i zanimljivo. Za učenike razredne nastave te 6. i 8. razreda osmislili smo dan posvećen zavičajnoj nastavi koju je zdušno zagovarao Tone Peruško.

Učenicima prvih razreda dječju čakavsku poeziju Dinka Kalca  i Janka Crljenice čitale su učiteljice. Usput su objašnjavale riječi koje djeca nisu razumjela, prepričavale pričice iz života, govorile o običajima nona i nonića. Napravili su i plakate o domaćim besidama, a kasnije su probali prve plesne korake baluna i polke.

Drugi razredi imali su slične aktivnosti kao i prvi. Ipak, budući da su neki od njih već vješti plesači baluna, uz pomoć učiteljica podučavali su učenike oba razreda prvim koracima.  Domaća riječ čula se i u njihovoj učionici, što su dokumentirali plakatima,  a također se izrađivali modele istarske ženske narodne nošnje od papira.

Treći razredi najviše su se bavili likovnim aktivnostima. U uvodnome dijelu sata učiteljice su im pričale o liku i djelu Tone Peruška, a kasnije su  vodenim bojama slikali njegov portret. Rezultati njihovog  rada mogu se vidjeti u učionicama i u predvorju škole. Mislim da zaslužuju svaku pohvalu!

U četvrtim razredima također je bilo zanimljivo. Njihov zadatak je bio: tradicija i kultura u Istri. Proučavali su narodnu nošnju i njezine dijelove, a zatim su, uz pomoć pjesničke zbirke „Žveljarin“ Marije Sošić osvježili  svoje znanje čakavskog narječja. Čitali su, pisali i prevodili. I oni su rezultate svoga rada predočili zanimljivim plakatom.

Šesti i osmi razredi imali su malo drugačije osmišljen dan. Prvi školski sat 6.a i b.  imali su talijanski jezik. Dobili su predložak na hrvatskom jeziku, kratku biografiju Tone Peruška, koji su uz  pomoć svojih nastavnica prevodili na talijanski jezik. Nepoznate riječi ili one stručnije bile su napisane na ploči, a za ostale nesigurnosti  ili riječi sa višestrukim značenjem koristili su rječnik talijanskog jezika.
Za to vrijeme, 8.a i b isti taj tekst prevodili su na engleski jezik, također uz pomoć svojih učiteljica. (Tekst je u prilogu.)

Nastavak dana za  ova četiri razreda bio je isti. U goste nam je došla Marija Sošić, učiteljica u mirovini, zanimljiva osoba bogatoga životnoga iskustva, čakavska pjesnikinja, začetnica nekoliko pjesničkih manifestacija u Istri i autorica deset knjiga stihova i kraćih dramskih tekstova.
Dolazak u našu školu za pjesnikinju je bio povratak u ranu mladost  i dane školovanja u Puli gdje je pohađala učiteljsku školu. Zgrada u kojoj je naša škola, nekada je cijela bila đački dom, a kao zanimljivost, na kraju susreta, pjesnikinja nam je ispričala jedan događaj. Točno u učionici gdje smo se nalazili, u to davno doba bila je spavaonica u kojoj je spavala sa još nekoliko štićenica. Imali su tužibabu koja je otišla kod odgajateljice, a pravdoljubiva Marija čekala ju je iza vrata sa jastukom u rukama. Sigurno pogađate tko je dobio jastukom po glavi! Pa naravno, odgajateljica.
Naša gošća čitala nam je svoje stihove, a svaku pjesmu potkrijepila je ponekom pričicom ili anegdotom. I učenici su se okušali u govorenju i poznavanju čakavskog narječja. Trebali su znati što je libar i križina, što barkun i hiža, a što brageše, grota i boška. I još dosta toga. Najhrabriji i najbolji su dobili  knjigu na dar.  
Sudeći po reakcijama učenika, ovaj književni susret bio im je jako zanimljiv i trebalo bi takvih susreta biti više i češće.
Naša draga Marija Sošić na kraju je predložila (a mi objeručke prihvatili) da iduće godine ponovo dođe. Ipak, neće doći sama, nego će dovesti sa sobom još nekoliko Marija, redom vrsnih čakavskih pjesnikinja. Eto prigode da u našoj školi održimo “Marijadu“ koja je baš to: skup pjesnikinja koje se sve redom zovu Marija. Čekamo ih!

Naš je projektni dan uspješno priveden kraju. Mislim da smo na kraju svi bili zadovoljni: učenici jer su „dan bez torbi i zadaća“ proveli zanimljivo (a opet su puno naučili), učitelji na čelu sa ravnateljem jer smo uspjeli našim učenicima približiti važnost zavičajne nastave, lik i djelo Tone Peruška, običaje, dio folklorne baštine. I družili smo se, neopterećeni strogo određenim gradivom, ispitivanjima i ocjenama.

U foto-galeriji možete provjeriti čime smo se sve bavili toga dana.