U četvrtak, 3. studenog u učionici 2.b razreda bilo je jako živo. Uzbuđenje je trajalo cijelo jutro jer su taj dan u školu trebali doći posebni gosti.

U 12.00 sati u učionicu su stigli djedovi i bake koje su učenici radosno i nestrpljivo dočekali.

U zajedničkom druženju djedovi i bake su odgovarali na brojna i zanimljiva pitanja unuka, npr. koje su igre igarali, kakve su igračke imali u djetinjstvu, što su jeli, kojim sportovima su se bavili, tko je s njima pisao zadaću, kakvu su glazbu slušali, jesu li se bavili plesom, kakve su bile njihove učiteljice, kakve su bicikle vozili, kako su putovali do škole, kako provodili slobodno vrijeme i sl.

Odgovori su bili zanimljivi, djeci ponekad iznenađujući, ali i šaljivi te je ugođaj u razredu bio jako poticajan i veseo. Djeca su mogla zaključiti kako je djetinjstvo u prošlosti bilo zahtjevnije i njima neobičnije u odnosu na današnje uvjete i zahtjeve.

Učenici su djedove i bake počastili recitacijama Moderna baka i Moj djed Petar te su ih pozvali na druženje uz kavu, kekse i učenicima omiljene grickalice.

Vrijeme provedeno s voljenim bakama i djedovima važno je za svako dijete i njegov razvoj, a naši su učenici ovim pozivom na zajedničko druženje iskazali zahvalnost i ljubaznost za sve dobro koje bake i djedovi njima čine.

Bilo je to  vrlo lijepo provedeno vrijeme te smo dogovorili obvezno druženje i druge školske godine.

Ovu smo aktivnost planirali kao dio projekta „International Expressions of Kindness“ Sveučilišta u Washingtonu (NW Center for Excellence in Media Literacy - College of Education) u kojem učenici sudjeluju i koji nam omogućava da učimo o empatiji, ljubaznosti, uočavanju ljepote u malim stvarima i djelima koja puno znače i koja nas obogaćuju i ispunjavaju.

Ozarena lica svih najljepša su nagrada i primjer ljubaznosti i zahvale, a "ljubaznost je nešto što svatko može dati, a da sam ništa ne izgubi."

Više u fotogaleriji.

Učenici 2.b, pedagoginja Valentina i učiteljica Suzana