Prigodna izložba posvećena je učiteljima i učenicima, glazbenicima i skladateljima, entuzijastima i kulturnjacima koji su svojim zalaganjima i naporima, u često nenaklonjenim povijesnim i političkim prilikama, osnovali i kroz gotovo dva stoljeća održali ovu znamenitu varaždinsku kulturnu i obrazovnu ustanovu. Glazbenu školu u Varaždinu utemeljilo je Varaždinsko glazbeno društvo 1828. godine, u vrijeme kad su se slične institucije počele javljati u Europi, što nije bio samo početak sustavnoga javnoga glazbenog obrazovanja nego i poticaj javnim koncertima, koji su i na europskom tlu tek dobivali zamah. Takva dinamika u Varaždinu se brzo izgubila, pa je Glazbena škola u idućem razdoblju djelovala s prekidima. Nakon najdužeg prekida, od 1915. do 1936., glazbenici, na čelu s povjesničarom Krešimirom Filićem, ponovno pokreću njezin rad, pa Glazbena škola otad djeluje kontinuirano, razvijajući se u svakom pogledu, kako po ustroju i smještaju (danas se nalazi u palači Erdödy od 3000 četvornih metara) tako i po broju nastavnika i polaznika. U njoj su stasale brojne generacije učenika, među kojima su mnogi, nastavljajući svoje obrazovanje u glazbenim centrima širom svijeta, izgradili uspješne karijere solista, komornih i orkestralnih glazbenika te glazbenih pedagoga, što je školi osiguralo izniman ugled u Hrvatskoj i inozemstvu. Izložba obuhvaća dvjestotinjak predmeta iz fundusa Gradskog muzeja Varaždin, arhiva Glazbene škole u Varaždinu, Etnografskog muzeja u Zagrebu, Muzeja za umjetnost i obrt, Državnog arhiva u Varaždinu i privatnog vlasništva, kojima se javnosti žele približiti važne osobe, događaji i prijelomni trenuci iz povijesti rada varaždinske Glazbene škole.

Više u fotogaleriji.

Branka Pentić