Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga!

Ovako je o jeziku pjevao Petar Preradović. A tko može bolje razumjeti ove stihove o zvuku jezika od nas sretnika koji živimo uz more i pjesmu mora?

Jezik se može doživjeti i okom. Njegovo bogatstvo, šarenilo i raznolikosti pokazala nam je nastavnica Ana Tulić Šale sa svojim učenicima. Plakati o jeziku koje su napravili su prava mala umjetnička djela.

Čuvajmo jezik roda svoga, jer je "jezik duša naroda", jer je "jezik most koji spaja ljude"...