Oglasilo se školsko zvono. Učenici, nastavnici i ostali djelatnici naše škole s nestrpljenjem su čekali osmaše. Uz gromoglasan pljesak i bodrenje, osmaši su u pratnji razrednika iz svojih učionica došli u hol škole. Tuga, sreća, ponos, zadovoljstvo, uzbuđenje...Osjećaji su bili snažni, kako danas, tako i u utorak kada je bila svečana priredba njima u čast. Osmaši su pripremili prigodan program kojim su se oprostili od osnovne škole. Nitko nije ostao ravnodušan. Priredba je završila dirljivim i emotivnim govorom Dunje Kasač-Krmpotić, a završne riječi njezina govora izmamile su suze i kod učenika i kod dirnutih roditelja:

Dragi osmaši, nemojte nas zaboraviti, mi vas sigurno nećemo!

                                                                                             Luka Senković, 6.a

...