U SPOMEN

na našu dragu

prof. Draženku Pavošević

Iznenada, u jeku ove pandemije, otuđenja i distanciranja, tijekom zimskih praznika kad se djeca rasprše, zadnjeg dana loše 2020. godine – sve nas je zatekla, šokirala i neizmjerno ražalostila vijest kako nas je 31.12. 2020. zauvijek napustila naša draga učiteljica, kolegica, djelatnica, prijateljica i profesorica Draženka Pavošević.

A kako u svim ovakvim sjećanjima, netko ih zove i nekrolozima, najprije idu službeni podatci, donosimo vrlo kratak pregled svih njenih postignuća kojima nas je neizmjerno zadužila.

Draženka je Pavošević rođena 13. ožujka 1961. u Osijeku, a stručnu je spremu VII. stupnja stekla 17. siječnja 1985. postavši profesor matematike i fizike. Radila je u OŠ „Nikola Demonja“ u Ernestinovu, Tekstilnoj školi u Osijeku, u OŠ Vladimira Becića u Osijeku i najduže u našoj „Tinki“. Stekla je zvanje mentora 2. listopada 2006., ali je bila puno više od toga. U svom Izvješću tadašnja je savjetnica za fiziku napisala zaista hvalospjev za našu Draženku, osvrćući se na njezino vođenje pedagoške dokumentacije, uspješnost u radu s učenicima, odgojno djelovanje, izvođenje nastave i izvannastavni stručni rad. Sve same pohvale… Draženka je bila voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja fizike za OBŽ, predavač na županijskim i međužupanijskim vijećima, sudionica brojnih državnih skupova i simpozija. Pohvaljena je i za izvrstan rad s učenicima i sudjelovanje na Državnom natjecanju i smotri iz fizike. Od 2008. do 2012. bila je član Ispitnog povjerenstva za polaganje stručnog ispita iz fizike za OŠ. Bila je mentorica pripravnicima do polaganja stručnog ispita, mentorica studentima fizike sa Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku iz Metodike nastave fizike, predavač i voditelj brojnih radionica.  Kontinuirano se stručno usavršavala, bila aktivna na Zimskoj školi fizike, učila, propitkivala, brinula o našim učenicima. Draženka je bila puno toga. Usavršavala se i u UNICEF-ovoj akciji „Stop vršnjačkom nasilju“, vodila fizičare i Mlade vrtlare.

Supruga Predraga Pavoševića i majka svojoj voljenoj Tihani koju je često spominjala. Kolege će ju pamtiti kao brižnu osobu, radišnu i uvijek željnu znanja. Kao kolegicu koja uvijek hoće pomoći i podijeliti svoje neizmjerno znanje, ne samo  iz fizike, nego i o životu. Kao ženu koja voli svoje ručne radove, bavi se cvijećem, brine o školskom vrtu. Kao našu sređenu Draženku sa živahnom bojom kose i lijepim, šarenim torbama kojima je unosila živost.

Učenici su rekli, između svega ostalog, ovo: … vrijedna, daje sto šansi… voljela nas kao svoju djecu… zbilja nas je motivirala… pravila je zabavne sate… kod nje nam je bilo kao kod kuće, a ne kao u nekoj strogoj školi… bila je užasno strpljiva i blaga… obogatila nas je svojim znanjem… uvijek je imala 3 pernice – za markere, olovke i ravnala i trokute…

Tri je nosila da bi nama posuđivala stvari koje smo zaboravili...

Takva je bila naša Draženka.

Počivala u miru.

S tugom,

učenici i djelatnici OŠ „Tin Ujević, Osijek