Vukovar

Veliki odmor,smijeh i graja,

druženje i radost,djetinjstvo puno topline i sjaja.

A onda... odjednom misli mi odlete,

po pričama starijih, na godine devedesete.

Strahote rata,patnje i užasa,

djeca u gradu heroju, u plaču i boli,

a niotkud spasa.

Ukradenog djetinjstva i ukradenih snova,

mali, veliki heroji svog grada

patili su onda da bismo mi mogli biti sretni sada.

                                                                                             Domina Ćurković

Sjećanje na Vukovar

18.studenog 2012. ,

Prošla je 21 godina. Ove nedjelje rijeke ljudi prolaze gradom herojem.Došli smo se pokloniti žrtvama koje su u temeljima naše domovine. Pomalo je čudno razmišljati i pisati o nečemu što se dogodilo prije mog rođenja, a tako je jako prisutno u našim životima i danas. Što je Vukovar za mene? Grad heroj, grad stradalnik, mjesto stradanja i patnje , ali ponosa i slave. To je priča koja nas prati od trenutka rođenja. Slike rata s kojima smo rasli, priče o znanim i neznanim herojima toga grada, bol i patnja koji prate današnji datum. Vukovar je svjetionik čije nam svjetlo pokazuje kako se bori za svoj dom, svjetionik koji je nastavio svijetliti iz mraka razaranja koje je prekrilo taj grad. To je svjetlo koje ne prestaje i iz kojega se rađa nova nada i novi grad pokraj Dunava.Ovih dana čuli smo divnu poruku da se okrenemo budućnosti, izazovima koji stoje pred nama.

Svjetlo Vukovara, ptica feniks koja se rodila iz pepela rata,bit će nam jedan od vodiča na putu u budućnost pred nama.

                                                                                                      Ines Ljubičić,8.b

Svatko ima pravo na djetinjstvo

Djetinjstvo je sve što čovjek ima i ostat će mu uvijek u sjećanju.

Svako dijete ima pravo na djetinjstvo i ne smije mu se oduzeti jer to dijete odmah postane odraslo, umoreno, istrošeno." Djetinjstvo je neiscrpna snaga koju cijeli život trošimo. Njega treba ispiti najednom, ne treba ništa ostaviti za poslije, za jednom tko zna kad jer može doći rat pa ćemo ga se morati odreći." To su bile riječi  siniše Glavaševića , ratnog reportera iz Vukovara. On je sigurno pričao o svom djetinjstvu i djetinjstvu druge djece kada je uslijedio rat. Ta djeca su zasigurno morala preskočiti djetinjstvo, a sada , kada su odrasli, ostala su im samo ružna sjećanja. Ja se u potpunosti slažem sa Sinišom Glavaševićem , a on poručuje svim odraslima da nama ,djeci, ne brane da uživamo u djetinjstvu i da nas ne tjeraju da prerano odrastemo jer što ćemo bez djetinjstva.

Ja poručujem svima da prestanu ratovati i da pogledaju oko sebe i vide koliko će života ugroziti i koliko će time patnje i nesreće prouzročiti.

                                                                                                         Sara  Sladić , 5.b

Sjećanje na Vukovar

Jednog posve običnog subotnjeg popodneva spremao sam se na odlazak na igralište. Prije nego sam izišao iz kuće, počela je padati kiša. Postalo je jasno da dugo iščekivani vikend neću provesti družeći se s prijateljima. Pomalo tužan i razočaran, vratio sam se kući.

Moju pažnju zaokupila je televizijska emisija " Sjećanje na Vukovar". Uz tužne priče na televizijskom su se ekranu prikazivale slike srušenih kuća, ranjenika i kolone ljudi protjeranih iz svojih domova. U svemu tome najviše su me se dojmila djeca. Umjesto zelenih travnjaka i velikih igrališta , ona su koračala po blatu. Njihovim su licima tekle suze,  a strah u njihovim očima uništavao je sve dječje snove. Toplinu domova zamijenile su bolnice i hladna skloništa. U tom trenutku čuo sam riječi Siniše Glavaševića:" Svatko ima pravo na djetinjstvo."

Dok je moje veselje i igru s prijateljima pokvario tmuran kišni dan, nisam mogao ni zamisliti koliko su bili nesretni oni kojima je rat oduzeo čitavo djetinjstvo. 

                                                                                             Zvonimir Škugor , 7.b