Poziv, da budem nazočna na dodjeli nagrade, veoma me razveselio.Moram priznati da
o tome nisam ni sanjala. Nisam ni slutila da ću baš ja dobiti Nagradu za životno djelo, a poslije toga sam razmišljala kako je još nekoliko mojih kolega zaslužilo tu nagradu. I žao mi što nisu prepoznati.
         Moram priznati da svaka nagrada kao i pohvala tjera čovjeka na još veći rad. Nisam"čovjek od pohvala", više volim raditi u tišini i disciplini. To sam pokazala i u vašoj školi u koju sam došla 1993. god. iz OŠ P. Krešimira IV. Moram naglasiti da sam došla u jedan veoma dobar, zdrav kolektiv gdje smo po godinama starosti  svi bili blizu i imali smo slične poglede na rad i život.
         Iz OŠ Tina Ujevića nosim veoma lijepe uspomene, lijepe završetke školske godine, lijepo organizirane izlete, tople sjednice, ugodne razgovore s kolegama ... Također sam u ovoj školi postala prvi mentor u cijeloj Dalmaciji, a poslije toga savjetnik. Bila san recezent udžbenika i zbirki iz matematike,dugo godina voditelj Županijskog vijeća, ma sve što je trebalo raditi za unapređivanje nastave nije mi bilo teško.
         Svoje učenike rado sam učlanjivala u Hrvatski matematički pomladak i zadovoljna sam
odazivom svojih učenika.
         Sve u svemu, radni vijek u vašoj školi veoma mi je bio lijep, ali je i jako brzo proletio. Evo, sada sam umirovljenica iako se tako ne osjećam. Više se volim osjećati kao baka. I sada imam jako malo slobodnog vremena, a ono malo što ga imam čitam, čitam i Matku - matematički časopis koji mi redovito stiže na kućnu adresu.
         Nakon 42 godine radnog staža veoma sam sretna jer znam da sam mnogo učinila za našu djecu i što sam ih uputila na pravi životni put.