Sjećanje na Turanj

             Svake godine naša škola obilježava Dan sjećanja na Turanj. Tako je bilo i ove godine. Taj dan smo trebali doći ujutro u školu, ali bez školskih torba i knjiga.

              Svi razredi su se skupili i otišli smo u školsku dvoranu gdje nam je gospođa Sabina koja je rođena i odrasla na Turnju održala predavanje kako je to bilo kada je napadnut Karlovac i Turanj. Pričala je o svemu, kako su živjeli u ratu, kako je ona odlučila s osamnaest godina otići u rat, kako je bila jedina žena u postrojbi i još puno toga. Nakon predavanja smo imali odmor od trideset minuta i tada smo otišli prema Muzeju Domovinskog rata. Tamo smo razgledali oružja s kojim su branitelji branili Karlovac, Turanj i cijeli kraj. U dvanaest sati je počeo svečani program. Pucalo se je iz topova, pjevale su se domoljubne pjesme, a gradonačelnik je držao govor. Mi smo cijelo vrijeme sjedili i slušali, moram priznati  da je bilo vrlo uzbudljivo kada su topovi pucali.

             Taj dan je bio zanimljiv, pun događanja u školi i kod Muzeja. Saznali smo mnogo o tome kako se je Turanj branio, o sudbinama branitelja i njegovih stanovnika. To je vrlo važno jer na taj način i mi djeca ćemo pamtiti o tome i neće se zaboraviti kako se je branila domovina.

                                                                                            Patrik Čolić, 6.c

Mali Vukovar

Najsjajnija zvijezda

pod napadom biva,

njegovu zastavu dušman skida

dok stara majka vojnika sina očekiva.

Rika tenkova i topova

grmi, grmi sve jače,

sravniti grad sa zemljom

planiraju i hoće.

Nekoć zlatna korita

krvlju teku,

no ima i dalje Hrvata

da obrane vilu karlovačku.

Zvuk granata

čuje se sve tiše

Vukovar mali

I dalje diše.

Nikada u neprijateljske ruke

pao nije, moj voljeni grad,

srce i feniks

Hrvatske!

                                                                                          Jakov Medved 8.a