Dječak  je jednoga dana došao u šumu u kojoj je stablo progovorilo. To je je bilo posebno stablo  -  s osjećajima. Željelo se igrati s dječakom skrivača; imalo je dugačke ruke kojima je držao i svirao frulicu; napravilo mu je krunu od lišća da postane KRALJ ŠUME. 

Nakon prve igre dječak  dugo nije bilo u šumi. Drvo je bilo  tužno. Čekalo je dječaka za igru, da opet postane sretan. Ali dječak dolazi tek kao tinejdžer kojemu treba novac, a drvo mu poklanja svoje jabuke da ih on proda i tako zaradi nešto novaca.

Nakon dugo vremena „dječak“ je poslovni čovjek, koji puno radi i potreban mu je novac za kuću jer se oženio svojom simpatijom Lizom. Drvo mu daje svoju krošnju i dječak odnosi  grane.

Dugo vremena je prošlo, a „dječak“ je čovjek starije dobi koji želi lađu za putovanje svijetom. Stablo mu nesebično daje svoje deblo.

Na kraju dolazi nakon dugo godina sijed starčić oslonjen o štap i u šumi zatekne samo panj. Drvo mu nema što pokloniti jer mu je već darovalo sve što je moglo. Sada panj može poslužiti da na nj sjedne i odmori svoje umorne noge.

Stablo je dobro i plemenito prema dječaku. Bez obzira na godine, za stablo je on uvijek dječak. Drvo i „dječak“ prisjećaju se djetinjstva, igara, pjesme. Zajedno smo otpjevali pjsmu KRALJ ŠUME. Datum predstave se baš lijepo uklopio u ekološku temu kojom smo obilježili DAN PLANETA ZEMLJE (22.04.2011.)

Ljiljana Golić