Što je demokracija? Ovaj pojam danas se vrlo često koristi za sve i svašta, tamo gdje demokracije treba, tamo je često nema… a ima i mjesta gdje demokracija jednostavno nije ono što mi mislimo da jest.

Riječ demokracija dolazi od dvije poznate grčke riječi demos=narod i kratein = vladati. Stari su nam Grci podarili demokraciju, no grčka demokracija se uvelike razlikovala od one današnje, ne samo po tome što je u tom demokratskom procesu mogla i morala sudjelovati samo vrlo zatvorena i elitna grupa ljudi.

A što je demokracija danas? Pogledajmo što kaže Univerzalna deklaracija o demokraciji Međunarodne parlamentarne unije

Demokracija je univerzalno prepoznat ideal, kao i cilj koji se temelji na zajedničkim vrijednostima koje dijele narodi u svjetskoj zajednici bez obzira na kulturne, političke, socijalne i ekonomske razlike. Demokracija je istodobno ideal, ali i skup institucija i praksi, a sve to kako bi se osiguralo konstruktivno okruženje za svakog pojedinca i za društvo u cjelini, istovremeno.

Demokracija zahtijeva, po IPU-u:

- jaki parlament

- slobodne i poštene izbore

- zagarantirana ljudska prava

- jednakost spolova i potpuno odsustvo diskriminacije

- aktivno civilno društvo

- efikasne političke stranke

- slobodne medije

Hrvatski parlament (sabor)

Parlament je, dakle, centralna institucija kroz koju se može ostvarivati demokratsko pravo državljana jedne zemlje da ostvaruju svoje pravo vlasti.

Demokratski parlament treba biti:

- reprezentativan, dakle predstavljajući na najbolji mogući način sve državljane jedne zemlje

- transparentan

- lako dostupan za sve državljane

- treba postojati mogućnost pozivanja na odgovornost

- efikasan.

Članovi parlamenta odgovaraju, dakle, biračima, ne samo svake četiri godine, nego konstantno kroz svoj mandat, i u tom razdoblju moraju biti spremni na preispitivanje njihove političke odgovornosti.

Demokracija isto tako nije univerzalni model, svaka zemlja i svaki narod može i mora razviti demokratske procese i institucije u skladu sa svojom poviješću, kulturom i civilizacijskim dosezima, a to prepoznaju i Ujedinjeni narodi, ne postoji jedan i jedinstveni model demokracije (kako se to često pokušava prikazati).

IPU navodi šest stvari koje su najveća prijetnja demokraciji:

1. Muška dominacija u politici - čime se negira mogućnost svim građanima (dakle i ženama) ravnopravno sudjelovanje u političkim procesima
2. Korupcija među dužnosnicima, kao zloupotreba javnih dužnosti u privatne ili partikularne svrhe
3. Tiranija većine - recimo, pozitivan primjer ovdje je konsenzualna demokracija kakva je gotovo pa standard u Švicarskoj, zemlji koja je u nekim procesima odmakla daleko od ostalih (ali to istovremeno pokazuje i svoje nedostatke)
4. Kontrola izvršne vlasti nad parlamentom
5. Nedostatak pluralizma u medijima
6. Apatija javnosti

Kako to popraviti? IPU nudi rješenja:

1. Povećati udio žena, bilo kroz javni pritisak, bilo kroz zakonsku obavezu
2. povećanje plaća javnim djelatnicima, povećanje kontrole nad dužnosnicima, efikasna kontrola (i efikasno sudstvo)
3. Zaštita fundamentalnih prava, kroz afirmaciju participacije svih slojeva i skupina u društvu
4. osiguranje neovisnosti parlamenta kroz kontrolu sredstava i veću kontrolu nad određenim procesima od samog parlamenta
5. osiguranje neovisnih tijela za zaštitu slobode medija ali i pluralizma
6. politička odgovornost...nema jedinstvenog rješenja