Ovaj tjedan na satu hrvatskog jezika učili smo kako se piše pismo. Ne bilo kakvo pismo. Baš pravo pismo, pisano rukom, kojeg raznosi poštar.

Na početku sata pitali smo se zašto trebamo učiti pisati pismo rukom ako postoje lakši načini slanja poruka (SMS poruke). Ubrzo je učiteljica zadala zadatak da napišemo ljubavno pismo. Nismo se baš osjećali ugodno otkriti u koga smo zaljubljeni. Kako je sat odmicao nama je bilo sve ljepše.

Naše simpatije nismo trebali otkriti. Naučili smo što je ljubav, koja je njezina vrijednost i snaga.

Znamo i pisati prava pisma i cijeniti njihovu vrijednost. Za pisanje pisma treba odvojiti slobodno vrijeme, znati izabrati prave riječi i napisati ih uredno na papir.

Neka smo pisma odnijeli na poštu, a neka smo odnijeli u knjižnicu. Pitate se zašto? Naša knjižničarka Martina Zelčić Kos je raspisala natječaj za najljepše ljubavno pismo. Povjerenstvo (Renata Matić, Karlo Mlakar i Martina Zelčić Kos) nije imalo lak posao i među pismima punih ljubavi izabralo je: Ena Puček 4. razred, Patricia Ribarić 5. razred i Lara Kovačić 7. razred.