Šimo Seletković Matančev rođen je u Donjim Andrijevcima, u šokačkoj obitelji kao jedinac.
Prvi susreti s tamburašima, koje je gledao u svatovima, obilježile su njegovo životno stvaralaštvo i njegov životni put. Tamburu je prvi puta uzeo sa sedam godina i od tada je nije ispuštao iz ruku. Po završetku osnovnog obrazovanja završio je glazbenu školu. Prvo radno mjesto bilo je u njegovim rodnim Donjim Andrijevcima gdje je predavao glazbenu kulturu. Osoba koja je s njim bila u dobru i zlu, bila je njegova žena Marija s kojom se oženio 02. veljače 1942. Čika Šima bio je ponosni otac četiri sina i kćerke, dida osmero unučadi i pradida trinaestero praunučadi.

Iako po profesiji nije bio glazbeni pedagog mađioničarskom je vještinom okupljao djecu, mladež i odrasle oko sebe, pridobivao njihovo povjerenje, a oni su ga, bez pogovora slušali, slijedili i od njega učili. Zahvaljujući našem čika Šimi drugom polovicom četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća Andrijevci su postali središte glazbenog života Slavonije.

Čika Šima je tada bio kapelnik limene glazbe DVD-a, dirigent Tamburaškog orkestra KUD-a „Stjepan Živić", voditelj kombiniranog gudalačko-tamburaškog orkestra, dječjih tamburaških i harmonikaških orkestara, školskih pjevačkih zborova i obiteljskog zabavno-plesnog sastava.

Osim u Andrijevcima, naš čika Šima djelovao je i u Županji, Vrpolju, Bošnjacima, Starim Mikanovcima, Gundincima, Velikoj Kopanici, Orašju i Tolisi.

Neizmjernu ljubav, taj nestor slavonske glazbe, gajio je prema violini. Upravo će „Šimin drmeš“, kojega je prenio samo najboljim egdašima koje je poučavao, ostati živa uspomena na njega.
I nakon prestanka rada u školi, čika Šima je nastavio podučavati sviranje. Upravo je njegova neizmjerna ljubav prema tamburaškoj glazbi uspjela u Andrijevcima 25. svibnja 2005. okupiti preko 500 tamburaša u veličanstveni orkestar koji je upisan u Guinissovu knjigu rekorda.
Za svoj rad i djelo, naš čika Šima je primio brojne nagrade, od Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, preko Zlatnog grba Brodsko-posavske županije za životno djelo, životne Nagrade Festivala Hrvatske domoljubne pjesme, do nebrojenih diploma i pohvala.

Njemu u čast, Julije Njikoš je posvetio „Koncertni stavak za brač i tamburaški orkestar".

Mi mu samo još jednom možemo reći jedno veliko HVALA za sve što je učinio kako bi očuvao tradiciju našega sela. Sjećanje nas tješi i hrabri nadu da ćemo se sresti među zvijezdama i zajedno zapjevati „Vranca“. HVALA !

U prilogu ovoga teksta možete pročitati priču novinara radio Slavonije Maria Jurkovića koja je objavljena na web stranicama radio Slavonije.