Putovanje za Osijek započelo je u ranim jutarnjim satima i nastavilo se ugodnom vožnjom autobusom prelijepim slavonskim krajolicima obasjanim sunčevim zrakama i obojanim šarolikim bojama jeseni.

Pred kazalište smo stigli malo ranije i s iščekivanjem sačekali početak predstave. Pinokio nas nije razočarao, a bome nismo ni mi njega. Da nije bilo Andrijevčana, Topoljana, Sredančana i Divoševčana i njihovog upozorenja lopov bi utekao s dukatima bez ičijeg znanja, a isto tako Pinokio ne bi saznao da mlijeko za iscrpljenog oca može naći, naravno, u trgovini.

Na kraju kako to u knjizi i biva, dobra vila uslišila je žarku Pinokijevu želju i on kao dobar lutak, što je djelima dokazao, postaje mali dječačić.