Tužni su dani kada se  prisjetimo studenog 1991. godine.

Jedan grad je ubijan. 

Tužne su bile slike ranjenog Grada.

Pali su ljudi i ljudskost.

Ranjen ali vječan!

Iz krvi i bola niknulo je cvijeće.. Dunavom zaplovile su lađe...

Stoji Grad, zalog poginulima, zalog nestalima, zalog budućnosti…

„A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“ (Siniša Glavašević)