Poštovanje, ljubav i priznanje  – glavne su riječi kojima se danas opisuje ovaj dan.
U početku se dan nazivao Međunarodni dan radnih žena, a obilježavao se kao socijalistički politički događaj. Vremenom dan je postao dio kulture mnogih zemalja, prije svega u Istočnoj Europi, Rusiji i zemljama bivšeg socijalističkog bloka.

Danas se obilježavanje Dana žena svodi na poklanjanje cvijeća, poneku lijepu riječ ili gestu, no nekada je ovaj dan značio mnogo više. Predstavljao je dan borbe, dan izlaska iz patrijarhalnih okvira reakcionarne povijesti koja je žene stoljećima tretirala kao građane drugog reda.

Kroz radničku i socijalističku borbu, ideju koja je po prvi put, bez diskriminacije, ženu i muškarca tretirala kao jednako važna ljudska bića, žene su svojim angažmanom postigle brojne pobjede protiv nejednakosti, seksizma i drugih nepravdi koje su proizlazile iz neravnopravnosti spolova.

Dan žena prvi je puta proslavljen 28. veljače 1909. u SAD-u nakon deklaracije Socijalističke Partije SAD-a. U srpnju iduće godine organizirana je Međunarodna konferencija žena u Kopenhagenu. Inspirirani američkim socijalistima, njemački socijalisti Luise Zietz i Clara Zetkin predložili su proglašenje Međunarodnog dana žena kao dan borbe za jednaka prava i pravo žena da glasaju.

U Rusiji žene su proslavljale Dan žena zadnje nedjelje u veljači, a 1917. zadnja nedjelja u veljači bila je, prema gregorijanskom kalendaru 8. ožujak. Odmah nakon Oktobarske revolucije iste godine, Aleksandra Kollontai zatražila je od Lenjina službeno uveđenje Dan žena što je i učinjeno.

Danas se, tom iznimno bitnom danu, umanjuje važnost proglašavajući ga reliktom prošlosti i ostavštinom komunizma.