Čl. 1. Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti kaže: "Kultura se pojavljuje u različitim oblicima u vremenu i prostoru. Ta je raznolikost utjelovljena u jedinstvenosti i mnogostrukosti identiteta grupa i društava od kojih se sastoji ljudska vrsta. Kao izvor razmjene, inovativnosti i kreativnosti, kulturna raznolikost je potrebna svakoj ljudskoj vrsti kao što je bioraznolikost potrebna prirodi. U tom smislu, ona je zajednička baština čovječanstva i trebala bi biti priznata i prepoznata na dobrobit sadašnjih generacija i onih koje tek dolaze."

Hrvatska je prva u Europi i četvrta u svijetu usvojila Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja.

Hrvatski sabor usvojio je  Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, čime je Hrvatska postala četvrta država u svijetu i prva država u Europi koja je usvojila ovaj važni dokument.

Konvencija potiče države potpisnice na posebnu skrb o zaštiti raznolikosti kulturnih izričaja unutar državnih granica, što se posebno odnosi na prava manjinskih kultura i pripadnika manjina, ali i u odnosu među državama, gdje je osnovni cilj poticati ravnomjerniju razmjenu kulturnih proizvoda i usluga. Time se želi osigurati da tržišta kulturnih dobara budu što bogatija i raznolikija. Pluralizam i razumijevanje temelj su za stvaranje demokratskog ozračja u kojem se poštuju ljudska prava, promiče i potiče dijalog i uvažavanje svojih kultura. Ako se što više država bude vodilo takvim principima, osigurat će se prostor i manjim kulturama i jezicima, sačuvat će se bogata raznolikost kulturnih izričaja, što u konačnici dovodi do boljeg razumijevanja i tolerancije.

Paralela između biološke i kulturne raznolikosti nalazi se i u UNESCO-vom izvješću iz 1995. g. Our Creative Diversity (Naša kreativna raznolikost):

"Stotinama milijuna godina, priroda je razvijala nevjerojatne oblike života koji su međusobno tijesno povezani: opstanak svih neophodan je kako bi se osiguralo kontinuirano postojanje prirodnih ekosustava. Na sličan način "kulturni ekosustavi" sastavljeni od bogatih i kompleksnih mozaika više ili manje snažnih kultura, trebaju osigurati raznolikost kako bi sačuvali i prenijeli vrijedno naslijeđe budućim generacijama.

Baš kao što su politike za zaštitu bioraznolikosti neophodne kako bi se osigurala zaštita prirodnih ekosustava i raznolikost vrsta, samo odgovarajuće kulturne politike mogu osigurati  zaštitu kulturne raznolikosti suočene s rizikom jedinstvene homogenizacije kulture u današnjem svijetu.”

Kulturna raznolikost simbol je nastojanja da se poticajem razvoja svih svjetskih kultura spriječi unificirani razvoj svijeta.

Kulturna raznolikost

Ovom povijesnom deklaracijom države svijeta su kulturnu raznolikost priznale kao zajedničku baštinu čovječanstva. Sve kulture i civilizacije doprinose bogatstvu čovječanstva, a  kulturna raznolikost je snaga. Njezino očuvanje je etički imperativ, neodvojiv od poštovanja ljudskog dostojanstva. Priznavanjem ove raznolikosti se jača međusobno poštovanje i gradi zajednički prostor zasnovan na općim vrijednostima.

Usvajanje UNESCO Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine (2003) i UNESCO Konvencije o zaštiti i promociji raznolikosti kulturnih izraza (2005) predstavljaju osnovne korake ka općem priznavanju navedenih raznolikosti. UN rezolucija o kulturi i razvoju, usvojena od strane Generalne skupštine UN-a  2010., predstavlja još jedan napredak kojim se podvlači doprinos kulture i kulturne raznolikosti održivom razvoju i postizanju Milenijskih razvojnih ciljeva.