Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. rujna, počevši od 1967. kako bi se ukazalo na važnost pismenosti za pojedinca, zajednicu i društvo kao pitanje dostojanstva i ljudskih prava.
Što u današnje vrijeme znači biti pismen i je li dovoljno naučiti čitati, pisati i računati?

Ne, nije dovoljno - to je samo osnovna pismenost.

U svom dokumentu posvećenom pismenostima 21. stoljeća UNESCO, ističe šest vrsta pismenosti koje su važne za pojedinca i društvo u digitalnom okruženju, naziva ih pismenostima opstanka, preživljavanja (survival literacies) sugerirajući time da je razvoj društva i pojedinca nemoguć bez posjedovanja vještina bitnih šest vrsta pismenosti ( Horton, 2007.)

ŠEST OSNOVNIH VRSTA PISMENOSTI (pismenosti opstanka) su:

1. Osnovna pismenost    
2. Računalna pismenost - Osnovna i računalna pismenost jasna je sama po sebi, a što je s ostalim pismenostima?
3. Medijska pismenost - Medijska pismenost obuhvaća pristup medijima, njihovo razumijevanje i kritički pristup sadržajima
4. Obrazovanje na daljinu i e-učenje - Obrazovanje na daljinu i e-učenje obuhvaća niz vještina potrebnih za učenje u on-line okruženju. Odnosi se na sposobnost korištenja elektroničkih sustava za učenje na daljinu.
5. Kulturalna pismenost - podrazumijeva znanje kako zemlje, religije, etničke grupe, tradicionalna vjerovanja,  simboli, običaji i tradicija utječu na stvaranje, spremanje, zaštitu i  postupanje s informacijama te širenje informacija i znanja korištenjem tehnologija.
6. Informacijska pismenost - Informacijska pismenost je najsloženija od navedenih pismenosti jer sadrži elemente svih prethodnih. Koje su faze informacijske (ne informatičke) pismenosti pročitajte pod opširnije…