Vela Luka od početka do danas      Pogledajte naše slike     Lenta vremena

M O J A    V A L A

Bonaca je.
Jutro sviće.
Lipo vrime danas biće.

Zvoni zvono s kampanela.
Misto se pomalo budi.
Na rivi se kupaju judi.

Galebovi kako kliču
Čuje se sveto bliže.
Koća puna ribe
Na peškariju stiže.

Pečenu ribu najviše volin.
Kupus i zeje,
Boje ne postoji.

Luška vala
Moj je dom,
Nema lipše
Na svitu tom.

Lucija Mirošević, 6B

Moje je mjesto lijepo kao slika

Od svog rođenja živim u Vela Luci. Otad je upoznajem, divim se i uživam u svakoj situaciji koju mi pruža. Tu živi i moj otac, djed, živio je i pradjed, a možda i njegov otac. Ovdje živi moja majka, sestra, brat, moji rođaci i rodice, tete i barbe i još puno dragih ljudi. Svi oni vole Luku i prisjećaju se lijepih trenutaka provedenih u njoj. Recimo moj djed, Jerko, najviše mi voli pričati o svom djetinjstvu, o Luci kako je prije izgledala, o toj ljepoti koju je teško zamisliti. Ponekad ispriča jednu te istu priču i po sto puta, ali on je tada nekako sretan kao da ponovno prolazi kroz sve te trenutke. Naravno, bilo je i onih loših, ali za te se moramo truditi da se ne ponove.
Vela Luka je meni najdraže, najljepše mjesto za život. Možda ću, kad odrastem, živjeti u drugom gradu, nikad se ne zna, ali ostat će mi sva sjećanja na ljepotu Vele Luke.
Dok sam još bila mlađa, djed je moju sestru, rodicu i mene vozio svojom barkom i pričao priče, a mi smo ga pažljivo slušale. Često sam promatrala more i divila se snazi vjetra. Voljela sam gledati ptice na nebu, ribice u moru, valove koji se svom snagom zabijaju u stijene. Kada sam na kopnu, divim se zelenilu i prirodi, palmama i maslinama, borovima, kukcima, životinjicama koje tu stanuju. Ljeti mi je najdraže roniti i gledati taj prekrasan podvodni svijet. Zimi volim stati pokraj prozora, s toplim napitkom u ruci, i crtati. Nekoliko sam puta pokušala nacrtati sve to što vidim kroz prozor, ali bilo je teško jer moje je mjesto lijepo kao slika.

Jednostavno volim Velu Luku i znam da ću je uvijek nositi u srcu.

                                                                            Anamarija Franulović, 7.b

                   MOJE MISTO                       

Ima jedno misto malo
Što je meni jadno drago.

U njemu je sve što volin:
More, žal, balun i komin.

Dida peče u kominu,
A kad izi ribu, zalije je s vinun.

Ekipa se uvik skupi za balun,
Dolac, Bad, Pinski rat i Komun.

Bili boki, bili žali,
Ima ih u svakoj vali.

U moru se volin toćat
Dok ne zove mater za doma poćat.

Od mojega malog mista
Na svitu mi nema bojeg ništa.

Leon Andreis, 6.B

Sv. Josip - tekst pripremila učenica Ana Gugić, 5.a

Dodjela priznanja najuspješnijim učenicima