1. Možete li nam nešto više reći o svom poslu, što ste završili, čime se bavite i gdje radite?

Radim u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju već dugi niz godina kao muzejska pedagoginja. Završila sam studij Geologije i paleontologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Posao koji radim u muzeju je vrlo zanimljiv, kreativan i dinamičan, jer raznim aktivnostima nastojim posjetiteljima - osobito vama učenicima - približiti pojam i građu muzeja u kojem radim, kao i izložbe. No, posao muzejskog pedagoga je i organiziranje radionica, igraonica, predavanja, ali i mobilnih izložbi kao što je ova, o istraživanjima i zaštiti morskih kornjača, pri čemu se nastoji vama, mladim posjetiocima, na primjeren i razumljiv način približiti prirodoslovlje i zaštitu prirode. Osim toga posao/zadatak je muzejskog pedagoga da posjet muzeju posjetiteljima, a posebno vama učenicima, učini poučnim, ali i zabavnim, tako da poželite ponovno doći k nama u muzej. Muzej nije škola, pa se u muzeju uči drugačije, neformalno, kroz stručne sadržaje predstavljene kroz zabavu i igru. Zadatak nas muzejskih pedagoga je da vam postav muzeja i izložene predmete, koliko god je to moguće, približimo i pojasnimo.

2. Svi smo čuli za Prirodoslovni muzej, ali možete li nam malo više reći o tome čime se sve bavi i što se sve prikuplja i čuva u njemu?

U svim muzejima rade stručni djelatnici različitih struka - kustosi, muzejski pedagozi, dokumentaristi, knjižničari, tehničari. U prirodoslovnim muzejima uz navedene stručnjake zaposleni su i preparatori – konkretno zoopreparatori, koji za potrebe postava i izložbi modernim tehnikama prepariranja izrađuju dermoplastične preparate životinja iz najrazličitijih skupina. Oni također često izrađuju i diorame, u kojima se preparirane životinje postavljaju u vjerne replike njihovih prirodnih staništa.

Hrvatski prirodoslovni muzej ima oko milijun i pol raznih prirodnina iz Hrvatske, ali i susjednih zemalja te s mnogih mjesta širom svijeta, pa čak i iz svemira.
U našem muzeju čuva se, dakle, prirodoslovna građa koja potječe iz nežive i žive prirode. To su minerali, stijene, fosili, preparirane biljke i životinje, a odnedavno i DNA uzorci tkiva raznih životinja. U muzeju je mnogo, mnogo više prirodnina od onoga što je moguće izložiti pa se izlaže samo ono najljepše, najzanimljivije, ono što bi moglo biti atraktivno posjetiteljima. Drugi dio građe posjetitelji ne mogu vidjeti jer se čuva u posebnim prostorima – muzejskim depoima. Pristup tim prirodninama dopušten je samo muzejskim stručnjacima – kustosima i drugim znanstvenicima koji proučavaju i obrađuju tu građu.

Zbirke u muzeju neprekidno se obogaćuju, proučavaju, uređuju i izlažu. Kustosi sustavno istražuju i prikupljaju novu građu, ponekad i u vrlo teškim uvjetima, na terenima diljem naše domovine. Dio građe sakupljen je na stručnim putovanjima naših prirodoslovaca u drugim zemljama, a dio prirodnina dobiven je razmjenom ili otkupom.

Naš muzej ima jako veliku biblioteku s nekoliko je desetaka tisuća knjiga koje pomažu muzejskim djelatnicima u njihovu radu sa zbirkama, ali ih koriste i mnogi drugi koji se profesionalno ili iz hobija zanimaju za prirodoslovlje.

Kustosi osim rada na zbirkama postavljaju i izložbe u kojima se javnosti predstavlja muzejski fundus. Često se rade i tematske izložbe kojima  upoznajemo posjetitelje s različitim važnim prirodoslovnim temama (povijesnim ili sasvim aktualnim, kakva je i ova izložba koja sada gostuje u vašem gradu), sa značajnim prirodoslovcima ili zanimljivostima. Tako se još više saznaje o prirodi i prirodnoj baštini te potrebi njena čuvanja i zaštite. Jedna od njih je i ova izložba koja sada gostuje u vašem gradu.

3. Kakva je uloga muzeja u očuvanju kornjača?

Rad Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, uz rad na građi muzeja,  usmjeren je i na zaštitu prirode, s posebnim naglaskom na zaštitu ugroženih vrsta životinja. Tako je naš muze voditelj europskog projekta LIFE Euroturtles, što uključuje istraživanje, ali i informiranje javnosti radi podizanja svijesti o važnosti zaštite ovih tihih moreplovaca. Voditelj cjelokupnog projekta je morski biolog, dr. sc. Draško Holcer, viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.

Uloga muzeja u ovom projektu je iznimno važna jer je edukacijski program jedan od osnovnih alata kojima se dijele znanstveno utemeljene informacije o stanju morskog okoliša, ugroženim vrstama i povezanim aktivnostima zaštite mora. Pojednostavljeno rečeno, ono što znanstvenici saznaju istraživanjima, ja kao muzejska pedagoginja u tom projektu prenosim vama i kroz ovu izložbu i kroz prilagođene edukativne i promotivne aktivnosti kao što su predavanja i radionice, a to može biti i u muzeju, ali i izvan njega, na način da gostujemo u raznim mjestima duž jadranske obale i otoka. Muzej kroz svoju misiju zaštite prirode nastoji prije svega učenike, ali i ostale građane educirati kako bi bili odgovorniji u očuvanju okoliša i zaštiti prirode. Sve te aktivnosti se poduzimaju u cilju podizanja svijesti o važnosti zaštite ovih simpatičnih životinja – morskih kornjača, i informiranja građana i javnosti.

4. Zašto morske kornjače spadaju u ugrožene skupine životinja?

Odgovor na ovo pitanje detaljno je prikazala izložba našeg muzeja „Zaštita i očuvanje europskih morskih kornjača“ koja gostuje u Centru za kulturu Vela Luka. Naime, projekt LIFE Euroturtles, čija je i izložba koju  ste vidjeli, ima za cilj poboljšanje zaštite i očuvanja morskih kornjača koje borave u našem Jadranskom moru – glavate želve (Caretta caretta) i zelene želve (Chelonia mydas). Obje vrste su uvrštene na svjetski crveni popis ugroženih vrsta, a zaštićene su i brojnim međunarodnim sporazumima i zakonima.

One su ugrožene ponajviše zbog niza antropogenih prijetnji, dakle nekim ljudskim aktivnostima koje utječu na sve dijelove njihovog životnog ciklusa. Na kopnu ih ugrožava gubitak staništa uslijed razvoja turizma i prekomjernog korištenja plaža. Ljudske aktivnosti pritom privlače i životinje koje se hrane jajima kornjača, kao što su psi ili lisice. U moru ih ponajviše ugrožavaju ribolovne aktivnosti, budući da veliki broj morskih kornjača stradava kao slučajni ulov u raznim ribolovnim alatima, a vidjeli smo na izložbi da su to koče i mreže stajaćice te parangali.

Ipak, najveća opasnost je onečišćenje plastičnim otpadom, što je, u stvari, gorući problem u svjetskim razmjerima koji sve više privlači pažnju javnosti. Najnoviji podaci ukazuju na to da bezbrojni manji i veći komadi plastike zagušuju život na Zemlji, život svake morske životinje – od najmanjeg planktona do najvećeg sisavca.

I naše „kristalno čisto more“ i plaže kojima se volimo hvaliti sve se češće moraju čistiti od otpada koji potječe s kopna. Nažalost, morske kornjače, kao i brojni drugi morski organizmi gutaju plastični otpad ili se u njega zapetljavaju, što dovodi do ugibanja ili pojave zdravstvenih tegoba koje tim životinjama otežavaju preživljavanje u morskom okolišu. Pregledom uginulih glavatih želvi iz Jadranskog mora istraživači su ustanovili da je barem trećina životinja nastradala jer je progutala plastiku, stiropor, komade konopa i slične stvari koje ne pripadaju u more!

5. Zašto je važno zaštititi morske kornjače?

Morske kornjače su jako važna stvorenja jer one u moru vrše bioturbaciju (pojednostavljeno rečeno, miješanje sedimentas dna ). Time omogućuju protok hranjivih tvari i energije u hranidbenim mrežama mora te oblikuju i stvaraju staništa za brojne druge morske organizme. Na primjer, na jednoj glavatoj želvi može svoj dom naći i 100-tinjak drugih biljnih i životinjskih vrsta. Sve to ukazuje na ulogu morskih kornjača kao tzv. ključnih vrsta (engl. keystone species), vrsta neophodnih za očuvanje stabilnosti složenog ekosustava mora. Možda još važnije, mnoge prijetnje opstanku morskih kornjača iste su one koje ugrožavaju i druge morske vrste te zaštitom jedne vrste možemo doprinijeti zaštiti mnogih drugih. Sve to stoga zahtijeva širu zajedničku, međunarodnu aktivnost na njihovoj zaštiti i osobito edukaciju djece i mladih.

6. Kako mi možemo pomoći u očuvanju morskih kornjača?

Djelomično smo na to odgovorili u prethodnom pitanju, no jasno je da samo svi zajedno možemo itekako pomoći u zaštiti morskih kornjača (i drugih ugroženih vrsta), prije svega tako da budemo svjesniji našeg okoliša. Nikada ne bacajmo otpad u more niti ga ne ostavljajmo na obali! Mislimo na naš okoliš, reciklirajmo, odvajajmo otpad i nastojmo koristiti što manje stvari izrađene od plastike.

Problem plastičnog otpada u moru veliki je izazov koji se može otkloniti samo ako svi zajedno manje koristimo plastične predmete i shvatimo da more nije kanta za smeće koja će sve „progutati“. Primjerice, slamka bačena u moru tamo ostaje 200 godina, a staklena boca čak 4000 godina. Pametnome dosta, zar ne?