Tolerancija znači uvažavati tuđe ideje, stavove i način života. S tolerancijom se ne rodimo, nego je učimo. Od malih nogu, prva koja nas uči toleranciji trebala bi biti obitelj te ako su oni tolerantni, najvjerojatnije ćemo to naučiti od njih, no ako nismo naučeni tolerancijom, možemo se obrazovati i primijeniti je u svakodnevnom životu. U svakodnevnom životu možemo je primijeniti tako da uvažavamo drugačiju rasu, vjeru, sklonosti… Isto tako, važno je da se tolerantno ponašamo. Na primjer, da uvažavamo stavove drugih ljudi te da ih ne osuđujemo, da toleriramo slabe i bolesne osobe, ljude s posebnim potrebama.  U razvoju tolerancije nam pomaže empatija. Empatijom se suosjećamo s drugim ljudima te ih na taj način toleriramo. Biti tolerantan u svim situacijama nije dobro, ne smijemo tolerirati neprimjereno ponašanje ili zlostavljanje te se u tom slučaju trebamo oglasiti, ali na tolerantan način.

„Najviši rezultat obrazovanja je tolerancija˝. – Helen Keller

„Suosjećanje i tolerancija nisu znak slabosti, već znak snage.˝– Tenzin Gyatso (Dalai Lama)

„Tolerancija je vrlina čovjeka bez uvjerenja.˝ – Gilbert K. Chesterton

„Tolerancija podrazumijeva poštovanje druge osobe, ne zato što je u krivu ili čak zato što je u pravu, već zato što je čovjek.˝ – John Cogley

„Tolerancija je druga riječ za ravnodušnost.˝ – William Somerset Maugham