Djevojčica i grad

U ožujku 2024. čitali smo slikovnicu Djevojčica i grad u kojoj je jedna djevojčica bila nesretna jer je njen grad bio tmuran i siv pa je zato odlučila krenuti prema šumi ne znajući da se izlaže raznim opasnim situacijama. Ipak, ona se raduje pustolovini i ničeg se ne boji.
Djevojčica se sama snalazi i istražuje svijet oko sebe bez odraslih osoba. Također, spoznaje prirodu i sva njezina bogatstva, što je motivira da promijeni sve što može kako bi njen grad bio ljepši za život.

Ova nas priča potiče na razmišljanje o svemu što sami možemo učiniti i promjenama koje možemo pokrenuti kako bi naše okruženje bilo ljepše mjesto za život. Naizgled male inicijative mogu pokrenuti velike i dugo iščekivane promjene koje donose boljitak za cijeli svijet. Važno je samo odnekud početi, a najbolja inspiracija nam može biti sama priroda.

Fotogalerija!

Uhvatio sam gnoma

U četvrtak, 25.siječnja 2024 pokušali smo uhvatiti gnoma u priči talijanskog pisca Alberta Lota. gnomovi su mala patuljasta stvorenja koja se često spominju u bajkama i narodnim pričama.
Priča o Gnomu zapravo je priča o nizu nesretnih slučajeva. Dobro, nisu to baš onako skroz nesretni slučajevi… moglo bi se reći da su to nezgodne situacije koje nas lako naljute. Kao na primjer, srušena kula od drvenih kockica. Ili probušena guma na biciklu.

Ali čini se da te sitne nezgode nisu nastale same od sebe. Nisu za njih krivi ni mama, ni tata, ni susjeda s četvrtog kata, ni učiteljica, ni teta koja nosi poštu ni Anselmo, susjedov grozni mačak. Nego gnom. Pravi, nestašni gnom kojeg jako veseli kad se rastužimo zbog tih sitnih nezgoda. Ali jadan gnom ne zna što ga čeka! Njegova (ne)sreća je što voli bombone s okusom jagode… i tu tek započinje priča o hvatanju gnoma!

Zvonko

Treća radionica Naše male knjižnice održana je u četvrtak, 18. siječnja 2024. Prvo smo završavali naše štapne lutke - Ptičice, a zatim smo čitali slikovnicu Zvonko autorice Audra Baranauskaite.
Zvonko je vrlo neobičan dječak. Ima dana kada ništa ne vidi, a ima i dana kada ništa ne čuje. Te dvije stvari nikad ne događaju istovremeno: kad ne vidi, onda čuje. Kad ne čuje, onda vidi. Nažalost, nitko ne zna kako ni zašto se to događa, pa Zvonko uz pomoć svoje mame mora pronaći način kako funkcionirati u tim svojim neobičnim svakodnevicama. Njegova velika glava vrvi pticama, muhama ili pak mislima, dok njegove oči vide toliko dobro da njegov pogled može u zidu načiniti rupu.
Kao i sam Zvonko, i ova je knjiga vrlo neobična. Čita se s dvije strane, što znači da je ponekad potrebno okrenuti je naopako. S jedne strane Zvonko vidi, ali ne čuje, dok s druge strane čuje, ali ne vidi. Iako Zvonko ima poteškoća zabavio nas je svojim neobičnim zapažanjima i kroz svoj doživljaje uspio nas dobro nasmijati.
Nakon čitanja i iznošenja svojih dojmova, odigrali smo Igru gledanja rukama u kojoj smo prepoznavali razne predmete različitih površina i oblika.

Zvuk

Druga priča koju smo čitali u Našoj maloj knjižnici 30. studenog 2023. bila je slikovnica Zvuk, koju je napisala turska spisateljica Gülşah Yemen koja radi i kao odgojiteljica u dječjem vrtiću. Ova neobična slikovnica govori o zvukovima jer sve što naš okružuje proizvodi neke zvukove koje osim slušanja, ponekad možemo i dotaknuti – ako ispružimo ruku dok pada kiša, kišne će kapi stvarati zvuk na našem dlanu. Vjetar nam može šumiti u ušima, a suho lišće šuštati pod našim stopalima.
Ova prekrasna slikovnica nam pokazuje bogatstvo zvukova koji nam se nude na uživanje, a mi ih često zanemarujemo, zato smo ovu slikovnicu pokušali više slušati, zapažati i uživati. Zvukom se mogu izražavati misli, osjećaji i raspoloženja. Nakon što smo prepoznali sve zvukove u priči i rješavali našu „kreativku“ izrađivali smo štapne lutke - Ptičice, jer svi volimo njihov pjev „živ - živ“.

Moja baka

U četvrtak, 16. studenog 2023. održana je prva radionica Naše male knjižnice u kojoj ove školske godine sudjeluju učenici 1.b razreda i njihova učiteljica Tea Farčić. Ove godine u sklopu projekta čitaju se knjige i slikovnice prve razine NMK1 za učenike do 7 godina, a prva na redu je bila slikovnica belgijskog pisca za mlade i djecu Jana de Kindera.
Prije čitanja priče razgovarali smo o obitelji, posebno o našim bakama i djedovima, koliko ih često posjećujemo, što volimo raditi s njima i jesmo li od njih nešto naučili. Nakon čitanja priče i dojmova, rješavali smo zadatke u kreativnoj knjižici, opisivali ponašanje likova u priči i crtali naše superbake.
Ova slikovnica iznenađuje nas pričom o baki koja iskorištava svoje vrijeme i energiju na najbolji mogući način. Upravo je to i poruka ove slikovnice: svaki dan donosi nešto novo i svaki dan je prilika za neku novu avanturu!