Hana Kalebić                                                        Ana Padovan

                     LJ E P O T E    M O J E G A    Z A V I Č A J A

Ujutro se probudim uz vjetar i šum valova. Ljeto je i gledam kroz prozor ljepote mojega zavičaja. Majka me zove da idem s djedom u konobu krpati mreže, ali mi se danas nekako ne da. Radije iziđem vani i hodam po suhozidima. Gledam u masline i zamišljam kako su moji pradjedovi prije stotinu godina sadili mladice ovih biljaka. Poslije sam sišla na obalu. Bila je bonaca i jedino se čuo zaljubljeni, ljetomopijeni glas cvrčaka. Tu uz more zadržala sam se do sumraka.
Moje je mjesto Vela Luka. To je najljepše mjesto na svijetu. Nigdje se zanosnije ne smjenjuju godišnja doba kao tu. S ljetom je otišlo Sunce pa je došla tmurna jesen. Pjesmu cvrčaka zamijenio je dječji smijeh u školi. Stari su na polju i beru grožđe, a potom i masline. Bakin vrt pun je otpalog lišća. Lastavicama je zima pa su otišle na topli jug. Polako je došla i zima. Zimnica već spremno čeka u smočnicama, a i iscijepana drva su spremna za loženje. Božić je i djeca pjevaju božićne pjesme po kućama. Snijeg je opet izostao. Dolazi već i proljeće. Sve je puno šarenog cvijeća i malih životinja. Potom će doći još jedno ljeto. I tako se krug zatvara i sve počinje ispočetka, ali ljepote mojega zavičaja zauvijek ostaju.

                                                                                                  Nina Žuvela

Niki_Borovina, Nika Mirošević i Nena Oreb      Eva Bačić

LJ E P O T E    M O J E G A    Z A V I Č A J A

Pod vrućim Suncem leži Vela Luka. Okupana je njegovim zrakama i kapljicama mora koje su donijeli valovi s pučine. Prstima dodirujem stijene i osjećam hrapavi trag morske soli. Čujem cvrčke kako najavljuju ljeto. Stojim na obali. S pučine dopire snažan miris mora, tog predivnog plavog mora. Vjetar u krošnjama maslina i borova šušti kao da mi želi nešto reći. Nasred zaljeva prostro se otočić Ošjak, a u sumrak, kad se Sunce sprema na spavanje, nebo prekriju najljepše boje svih nijansi i okupaju otočić. Cvrčci tada pojačaju svoju pjesmu pa nastane žamor, a odnekud dopre intenzivan miris lavande. Iznenada zapuše bura i more se počne mreškati. Već u zoru  iznenadi me bonaca. Kroz polusan čujem krik galebova i ribarice koje se vraćaju s noćnog lova. Sada mjesec ide na počinak, a Sunce ga zamijeni. U daljini smješka se otočić Proizd, već okupan Sunčevom svjetlosti, morem, ispunjen borovima, a na obali leži mirisni petrovac. I večeras će opet Sunce ići na počinak i odmoriti se od plaža, stijena i mora.

                                                                                            Hana Kalebić

Josip i Rina Dragojević                                      Josipa Jurković

Ljepota mog zavičaja

More stijene nosi,
brodove ljulja, pijesak uljepšava,
Zvijezde morske, kamene, čarobne…
i školjke blistave mu daje.
Morske darove mu nosi.
Galebima ribu baca.
Ribare hrani i brod im nosi…
Otok grli i štiti
Turistima ne da da odu,
srebrnim čarolijama ih vabi.
Valovima, bića svoja morska
odbacuje u daljine. Plove…
sve ih nosi svojim sjajem.
Rijekama pliva i svakome plivaču hlad nosi.
morska blaga čuva i obale rosi.

Zlatan Gugić, 3. a

Dino Šeparović i Antonijo Dragojević              Andrija Mardešić