Ovih osam godina smo bili skupa, dijelili sve dobro i loše, jedni drugima pomagali pa čak ponekad i odmagali. Puno puta smo se ljutili jedan na drugoga i svađali se, no u našim sjećanjima ostat će samo ono dobro. 
Sada našem druženju dolazi kraj, naši putevi se sada razilaze i ovaj doživljaj generacije više nikada nećemo imati.
Tek sada bi htjeli vratiti vrijeme i sve ponovo proživjeti i sada, više nego ikad, shvaćamo koliko uistinu znači ovo vrijeme koje smo proveli skupa u našoj dragoj  školi. Neki bi rekli da je osam godina puno vremena, no nama je to prekratko vrijeme i za dva dana kad posljednji put zazvoni školsko zvono, tada će mi svi nedostajati i tek tada počet će totalni raspašo…