Na brodu smo se naravno dobro zabavili. U autobusu smo pjevali i zabavljali se. Mislim da smo jedanput stali u Dalmaciji na odmorištu iznad Skradina. Tu smo se zabavljali na jednoj sitnoj klackalici sa šustama. Na nju bismo se nagurali nas tri, četiri i gore – dole. Skoro smo je slomili, ali nismo. Nastavili smo putovanje i uskoro ušli u Liku. U Lici skroz drugi svijet negoli u Dalmaciji, sama kiša i oblaci. Oko 16.00 sati stigli smo u Kutinu. Smjestili smo se u hotelu Kutina neposredno pored dvorane u kojoj smo kasnije nastupali. U sobi nas je moglo biti po dvoje, neki su bili i u troje ali uglavnom po dvoje u sobi. Ja sam bio u sobi s Fabijanom. Raspakovali smo se i u 18.30 smo imali generalnu probu za sutrašnji nastup. Odradili smo 2 generalne probe i onda išli na večeru u hotelski restoran. Prije toga smo u trgovini mogli kupiti nešto. Mi smo kupili hrane za večeras i za pit Coca-Colu i te stvari. Do nekih 23.30 smo i u nedopuštenim satima trčali po hodnicima. Nije baš za pohvalu ali eto. Ujutro nam je teško palo rano buđenje pa smo svi bili pospani. Išli smo na doručak Bili smo za stolovima u restoranu do 9.30 u kazni zbog sinoćnih neposluha..

Prije nastupa išli smo na organizirani izlet u park prirode Lonjsko polje, koji je blizu Kutine. Imali smo zanimljivo predavanje o Lonjskom polju i onda smo išli na rijeku Savu. Ukrcali smo se po kišnom i hladnom vremenu na otvoreni brod i krenuli u obilazak rijeke. Išli smo do granice  s BiH koja je jako blizu i počeli se vraćati na mjesto odakle smo krenuli. Međutim naišli smo na problem. Jedan veliki drveni trupac što je plutao rijekom uhvatio se za propelu. Više nismo mogli dalje i morali smo se usidriti jer bi nas Sava odnijela. taj događaj volimo zvati „Smrzavanje na Savi“. Jedno 2 sata smo stajali tu dok se nismo oslobodili . Kad smo se napokon oslobodili vratili smo se u Kutinu na ručak. Poslije ručka smo se svi trebali otuširati za nastup. Imali smo još malo slobodnog vremena a onda smo se išli presvlačiti. Poslije avanture na Savi išli smo u dvoranu gdje smo nastupali. Stajali smo dolje ispred pozornice i čekali naš red za nastup. Tu su bili svi najbolji folklorni sastavi u Hrvatskoj.

Napokon je došao red na nas i izišli smo na pozornicu i započeli plesati. Inače, gledala nas je komisija koja je odlučivala tko je prvi, drugi, itd.. Nastup je bio odličan. Sve je dobro prošlo i u istoj prostoriji gdje smo čekali svoj red za nastup, sada smo čekali proglašenje pobjednika. Završili smo treći! Ponovo smo postigli sjajan uspjeh i zaslužili veliku brončanu medalju.

Poslije toga imali smo večeru a onda i party sa svima ostalima koji su nastupali. To je trajalo do nekih 23 sata kad smo išli u svoje sobe. Mislili smo i večeras tulumariti, ali jednostavno nismo više imali snage. Do ponoći smo na hodniku razgovarali s Vrličanima kada smo se povukli u svoje sobe. Ja sam zaspao na uru poponoća. Ujutro sam se probudio u 7.30. Lijepo sam se naspavao i morali smo se pakovati.

To je značilo odlazak kući. U 8 sati imali smo doručak i u 8.30 krenuli kući.  U Split smo stigli oko 15.30 sati gdje smo posjetili šoping centar.  Imali smo slobodno do 17.00. Kupio sam dvije meni korisne stvari i  zabavio se. Nakon toga smo se ukrcali na trajekt Korčulu i krenuli put Vele Luke. Barba Damir je zasvirao na harmonici, a mi smo plesali pred punim brodom. najeli smo se na trajektu i slavonskog kulena i pancete što smo je kupili u Kutini. U 21.30 stigli smo napokon u Velu Luku ponosno uzdignutih glava što se svega tiče, i uspjeha i zabave, ma svega. Nakon ove turneje uslijedit će zaslužena pauza. Hoćemo li s ovim uspjehom u Kutini ponovo negdje otputovati, to još ne znamo. Sve u svemu jedno predivno trodnevno putovanje.

                                                                                   Ivan Dragojević, 7.a