• Kada ste počeli pisati i zašto?

Pisati sam počela još u osnovnoj školi, kao tinejdžerica. Bili su to stihovi u kojima sam izražavala začudnost postojanja, svoja traženja, nezadovoljstva, ljubavi…

• Pišete li samo knjige za djecu i mlade ili i za odrasle?

Nemam ni jednu knjigu koja je službeno za odrasle, ali u isto vrijeme, teme o kojima govorim su za sve generacije. Recimo „Finka Fi“ je lektira za peti razred, no to je metaforična, misaona priča za sve generacije. Govori o pomicanju „granica“, o suživotu svih živih bića na Zemlji. U svojim romanima sam govorila: o razornoj snazi droge, o alkoholu, težnji čovjeka da bude vječno mlad i uspješan, kloniranju, moći znanosti, o bijelom roblju, o roditelju koji se ogriješio o zakon…  ali i o prijateljstvu, ljubavi, zafrkanciji, razumijevanju, praštanju, toleranciji… Dakle, romani u kojima su slojevito prikazani tinejdžeri i odrasle osobe.

Zapravo, dobra knjiga je dobra knjiga bez obzira za koji je uzrast pisana. Tada nema podjele.

• Koja je prva knjiga koju ste napisali?

„Finka Fi“ je bila u jednoj mojoj rukopisnoj zbirci s još nekoliko priča. Ona je tiskana, ostale nisu, osim „Staklenog dvorca“, također priče iz te zbirke. On je poslije dvadesetak godina, a možda i više, ugledao svjetlo dana kao roman. Fantasy, metaforičan sa snažnom notom duhovnosti. Prekrasno sam se osjećala dok sam ga pisala.

• Koliko ste knjiga do sada napisali i pišete li neku novu knjigu?

Izdane su tri slikovnice, jedna misaona priča i sedam romana. Sad sam u dužoj stanci koja to i nije, možda je bolje reći, sada živim samo ovaj život, upijam, družim se više s meni dragim osobama, manje odlutam… Spremam se vratiti rukopisu na koji sam početkom godine puno radila. Bio je to pravi izazov napisati roman za mlade na temu Sigetske bitke. Nije prošao na Natječaju ali ja sam zadovoljna kako sam ga osmislila. Bila sam preopterećena brojem zadanih stranica i možda sam ga razvukla tamo gdje i nisam trebala, svakako, moram još raditi na njemu. Pobijedio je moj kolega čiji rad izuzetno cijenim, Tihomir Horvat.

• Čime se još bavite i što volite raditi u slobodno vrijeme?

Volim puno toga raditi, u radu se čovjek ostvaruje. Volim kad misao i želju mogu oblikovati, a sve su to izazovi. Svoje slobodno vrijeme obožavam provoditi u prirodi jer ona odmara, nadahnjuje, iscjeljuje... Volim zemlju, šume. Vikendom često odlazim na Sljeme. Ali more je prava moja ljubav u njemu se uistinu obnavljam.

• Kada najčešće pišete i kada imate najviše inspiracije za pisanje?

Pišem kada imam materijala. Bilo bi najbolje kad bi se pisalo svaki dan ali ja uistinu nemam vremena. Imam veliku obitelj. U mojoj obitelji je i stara, sasvim nemoćna teta o kojoj brinem i o kojoj brinemo. Kad je ideja posložena koliko toliko u glavi najlakše je. Nju mogu razrađivati bilo gdje, na poslu, u tramvaju, dok kuham i sl. S druge strane mi je ponekad teško nositi te misli, a ne biti u mogućnosti odmah ih zapisati. To je proza, treba vremena pa se na poslu ne može. Onda, kad počnem pisati pišem kad god uhvatim vremena. Dođem kući, ručak, klinci, teta, pisanje, teta, večera, teta, klinci, pisanje dugo u noć…

• Što volite čitati?

To je teško, a opet lako pitanje. Volim čitati lijepu književnost, iz različitih područja znanosti, iz nečijeg iskustva… To što čitam mora biti, naravno, zanimljivo, osjećaji dobro prikazani, slojevito, misaono, duhovno…  Dobro štivo uvijek probudi emocije, pitanja, razmišljanja…

• Vaša djela su uvrštena na popisu školske lektire. Što vama to znači?

To znači da će se čitati „milom ili silom“. Šalim se. Znači da će imati više čitatelja. Ponekad se pročitaju neka djela i jako nam se svide, a čitali smo ih samo zato što smo morali. Čitatelj daje život nekoj knjizi. Sretna sam što imam dva djela u lektiri, a možda dođe i treći. Roman „Nemoj reći nikome“ je stavljen kao prijedlog u novom kurikulumu koji je u izradi.

• Što vas je motiviralo da napišete knjigu Kad pobijedi ljubav?
Problemi sa kojima se današnji tinejdžeri susreću su različiti od onih manjih pa do ozbiljnih problema poput ovisnosti. To me je i potaklo da napišem knjigu koja bi bila zanimljiva ali i poučna za učenike.

 • I za kraj što biste poručili našim učenicima?
Poručila bi svima da što više čitaju knjige jer iz njih možemo puno toga naučiti. One mogu biti poučne i korisne posebno ako su pisane na zanimljiv i djeci blizak način. Savjetovala bi vas da budete oprezni na društvenim mrežama jer internet skriva i svoje loše strane. Također, poručila bih i da su povjerenje roditelja i prijatelja važni u životu i da njegujemo svoja prijateljstva...

Slikali smo se sa književnicom, zahvalili se na odgovorima, pozdravili i poželjeli joj da napiše još puno izvrsnih romana.

Novinarski i web tim: Barbara Ančić, Petra Dragojević, Ariana Kecić, Leonora Valentić, Lana Mirošević, Tina Mirošević i Marija Manestar

Osvrt učenice:

Književnica nam je u početku govorila o sebi, a kasnije o svojim zanimljivim knjigama. O svakoj knjizi nam je rekla po nešto a posebno za svoju novu knjigu Milijunaši. Iz te knjige nam je pročitala jedno poglavlje koje je bilo jako zabavno jer  je pisano na otočkom dijalektu koje je nama poznato. Poslije toga tko je htio mogao je pitati što ga zanima, a nakon toga se moglo kupiti knjige po promotivnim cijenama. Novinarski tim ostao je još malo sa spisateljicom i zajedno su se slikali.. Kad je sve završilo ja sam bila malo tužna što nije još trajalo, ali kako se reče „Sve što je lijepo, kratko traje“ pa tako i ovo. Nadam se ponovnom susretu s Majom Brajo-Livaković.

                                                                Tina Mirošević, 5A

Najnoviji roman Miljunaš naći će se uskoro i u našoj knjižnici. U školskoj i narodnoj možete posuditi knjige Maje Brajko-Livaković, ali možete ih i kupititi u Narodnoj knjižnici "Šime Vučetić" po promotivnim cijenama:
- Finka Fi........................53.00 kn
- Stakleni dvorac..............67.00
- Nemoj reći nikome..........67.00
- Nije fer...........................67.00
- Miljunaši.........................67.00