Naš školski vrt dobio je ovih dana tri nova stanovnika. Naime, u čempresu se nalaze mlade vjetruše koje pokušavaju letjeti pa je tako jedna vjetruša u pokušaju leta pala na cestu ispred škole. Prije nego što je naišao automobil, malu je vjetrušu spasio Hrvoje Jozukić. Učenika i vjetrušu uslikala je mama Andrijana Pocrnić.

Vjetruša je naš najmanji sokol, ali ne i najmanje zanimljiv. Stanovnik je otvorenih krajeva, ali sve više osvaja gradove i postaje naš susjed. Prepoznat ćemo ju po karakterističnom lebdenju dok brzo maše krilima.
Vjetruša je izvrsna letačica, brza i okretna, baš kao i većina sokolova. Tome je pridonijela i njezina tjelesna građa. Duga, ali uska i snažna krila te isto tako dugačak i uzak rep omogućuju joj akrobacije u zraku. Brzo maše krilima i postiže zavidne brzine. Vjetruša međutim može i “zastati“ u zraku, pa leprša na jednomu mjestu kao helikopter prije nego što se obruši. U letu često raširi rep u lepezu.