Spoznaja o nastanku promjena koje se odvijaju u mozgu adolescenta dolazi iz istraživanja u kojima su znanstvenici radili snimke mozga djece u razvoju, od ranog djetinjstva do 20-te godine. Snimke su otkrile neočekivano kasne promjene u volumenu sive tvari, koja čini tanki vanjski sloj tj. korteks mozga. U korteksu se odvijaju procesi razmišljanja i pamćenja. Tijekom djetinjstva, volumen sive tvari u korteksu se povećava, a onda pada. Pad obujma je normalan u ovoj dobi i zapravo je nužan dio sazrijevanja. Mnogo godina pretpostavljalo se kako je volumen sive tvari najveći u ranom djetinjstvu te da postupno opada kako dijete odrasta. Međutim, novije snimke otkrivaju da je volumen sive tvari najveći u periodu rane adolescencije. Dok su detalji iza promjena u volumenu na snimkama mozga još uvijek nejasni, rezultati pozicioniraju period sazrijevanja mozga u adolescenciju i ranu odraslu dob. Kada je riječ o volumenu sive tvari u mozgu, prema snimkama mozak ne počinje sličiti onom odrasle osobe do ranih 20-ih godina života. Snimke također sugeriraju da različiti dijelovi korteksa sazrijevaju različitom brzinom. Područja uključena u osnovne funkcije sazrijevaju prva - npr. ona koja su uključena u procesiranje informacija iz osjetila i ona koja sudjeluju u kontroli pokreta. Dijelovi mozga odgovorni za kompleksnije procesiranje informacija, kao npr. za kontrolu impulsa i planiranje unaprijed, tj. sve odlike ponašanja odraslih, sazrijevaju među posljednjima.

Pojedinosti o tome što stoji iza povećanja i smanjenja sive tvari još uvijek nisu sasvim razjašnjene. Siva tvar sastavljena je od jezgre neurona, živčanih vlakana i stanica podrške. Jedna od značajki rasta mozga u ranom životu je rani procvat sinapsi, veza između moždanih stanica ili neurona, nakon kojeg dolazi do selekcijskog smanjenja kako mozak sazrijeva. Sinapse su veze preko kojih neuroni komuniciraju jedni s drugima i osnova su radnih krugova mozga. Sinapse, čiji je broj puno veći pri rođenju nego u odrasloj dobi, brzo se umnažaju u prvim mjesecima života. Dvogodišnjak ima duplo više sinapsi od odrasle osobe. Kao primjer kompleksnosti mozga: kocka moždane tvari od jednog milimetra sa svake strane, može sadržavati između 35 i 70 milijuna neurona i procijenjenih 500 milijardi sinapsi. Znanstvenici vjeruju da je gubitak sinapsi tijekom odrastanja dio procesa kojim mozak postaje učinkovitiji. Iako geni igraju ulogu u opadanju broja sinapsi, istraživanja na životinjama pokazuju da iskustvo isto tako utječe na taj proces. Sinapse koje se više koriste preživljavaju i ojačavaju, dok druge nestaju. Znanstvenici pomoću snimki mozga istražuju u kojoj mjeri promjene u sivoj tvari tijekom adolescentskih godina utječu na rast i selekcijsko smanjenje sinapsi.

Istraživanja koja koriste razne pristupe pokazuju:

Jedno od tumačenja svih navedenih nalaza je da su u adolescenciji dijelovi mozga, koji su uključeni u emocionalno reagiranje, u potpunosti aktivni ili čak i aktivniji nego u odrasloj dobi, dok dijelovi mozga koji su uključeni u održavanje emocionalno-impulzivne reakcije prihvatljivom i pod kontrolom još uvijek sazrijevaju. Ove razlike mogu objasniti potrebu adolescenata za novim iskustvima i tendenciju da impulzivno reagiraju, bez obzira na posljedice. Iako imamo mnogo informacija o funkcioniranju mozga adolescenata, još uvijek nije moguće znati u kojoj je mjeri određeno ponašanje ili sposobnost rezultat samih značajki moždane strukture ili pak promjena koje se događaju. Promjene u mozgu odvijaju se u kontekstu mnogih drugih čimbenika, između ostalih, urođenih osobina, osobne povijesti, obitelji, prijatelja, zajednice i kulture.

Znanstvenici i dalje istražuju razvoj mozga i povezanost između promjena koje se odvijaju te ponašanja i zdravlja. Postavljaju se sljedeća važna pitanja:

Ovo posljednje pitanje je središnji razlog za proučavanje razvoja mozga od djetinjstva do odrasle dobi. Znanstvenici sve više vide mentalne poremećaje kao razvojne poremećaje koji svoje korijene imaju u procesima uključenim u sazrijevanje mozga. Proučavajući kako se mozak razvija, znanstvenici se nadaju da će prepoznati kada i iz kojih razloga razvoj „krene krivim putem“. Studije slikovnog prikaza mozga pokazale su varijacije u obrascima rasta moždanog tkiva kod adolescenata koji pokazuju simptome određenih mentalnih poremećaja. Trenutna istraživanja pokazuju kako genetski faktori povećavaju ili smanjuju ranjivost na mentalne bolesti te kako iskustva tijekom dojenačke dobi, djetinjstva i adolescencije mogu povećati rizik od mentalnih bolesti ili služiti kao zaštitni faktori.

Ne čudi da su istraživanja ponašanja adolescenata zapravo istraživanja razvojnih promjena, budući da se mozak neprestano mijenja. Znanstvenici ističu kako činjenica da je mozak adolescenta još u razvoju ne znači da nije dorastao onome odrasle osobe. On se razlikuje od mozga djeteta i odrasle osobe na način koji omogućava adolescentu da lakše podnese tranziciju prema neovisnosti. Sposobnost učenja u toj dobi, bogatiji društveni život, potreba za istraživanjem i testiranjem granica mogu do određene mjere biti odraz bioloških faktora povezanih s dobi. Razumijevanje promjena koje se odvijaju u mozgu u ovim godinama predstavlja priliku za ranu intervenciju kod mentalnih bolesti koje se javljaju u toj dobi. Nalazi istraživanja o mozgu također mogu poslužiti odraslima u svrhu boljeg razumijevanja važnosti stvaranja okoline u kojoj adolescenti mogu istraživati i eksperimentirati te istovremeno izbjeći destruktivna ponašanja.

Odrasli piju češće od adolescenata, ali kad adolescenti piju, imaju tendenciju pijenja većih količina nego odrasli. Postoje dokazi koji ukazuju na to da mozak adolescenta reagira na alkohol drugačije od mozga odrasle osobe, što može objasniti povećani rizik od opijanja u mladosti. Pijenje u mladosti i opijanje su rizični faktori za kasniji razvoj ovisnosti o alkoholu. Nalazi o razvoju mozga pomažu u rasvjetljavanju uloge promjena u razvoju mozga kod mladenačkog pijenja i vezu između mladenačkog pijenja i rizika od razvoja ovisnosti u kasnijem životu. 

Izvor: www.skole.hr