U našem bilogorskom kraju puno je narodnih običaja koji  su se održali i do danas. 23. travnja, gotovo svaka ograda u našem selu, staja i dvorište bili su okićeni zelenim vrbovim ili bukovim grančicama. Obilježava se i štuje Đurđevo ili Jurjevo. Na Đurđevo je selo obilazio Đuro Zeleni, koji je bio obučen u zelene grane mlade breze. U ruci je držao trnovu šipkovu granu (da coprnice ne bi mogle ući u kuću), a u ruci je držao drveni mač. Obilazio je kuće, a ljubazni domaćini su ga darivali jajima, slaninom, jabukama.. Sve se to odvijalo uz pjesmu

        Dajte Đuri jabučicu – da poljubi gazdaricu

       Došo Đuro s planine – dajte njemu slanine

       Došo Đuro do ovaca – dajte njemu novaca

       Došo Đuro iz Ćurlovca – dajte njemu litru vinca.

U narodu se smatra da je Đurđrvo pravi početak proljeća. Sve se zazelenilo, krave sad mogu na ispašu, sije se kukuruz i obavljaju radovi u polju i vrtu. Upravo ta zelena boja simbolizira mladost, zdravlje, buđenje, klijanje, pupanje, listanje - sve ono što je bitno za plodnu godinu.

      U predaji, Sveti Juraj je bio kršćanin, rimski časnik koji je u vrijeme progona kršćana uhvaćen, mučen i ubijen oko 3o3.godine. Grob mu je u Palestini. Juraj, mladi vitez, konjanik, simbol dobra, prikazuje se na slikama kako ubija zmaja-simbol svega zla. On je poruka da dobro uvijek pobjeđuje zlo.  Mnoge župe, gradovi i države diljem svijeta uzele su ga kao svog zaštitnika.