"Proljeće je, a u meni nemir, od sreće bih zagrlio svemir!" - otpjevao je jedan naš pjevač. Tako je nekako i kod nas u produženom boravku.

Razredni pano ukrasila nam je jedna gospođa koja umjesto kose na glavi nosi cvijeće. Nastala je kao grupni rad vrijednih dječjih ručica. Gospođa Proljeće sa sobom je donijela par zadataka koje je trebalo ispuniti.

Jedan od tih zadataka bio je da postanemo Gustav Klimt, slavni slikar čije smo radove proučavali, a na kraju i naslikali. Osim čudnovatih drveća, slikali smo zmajeve, naučili koje sve boje ima duga, kako izgledaju noć i dan u dječjoj mašti kad im se doda puuuuno boje.

Često razgovaramo o emocijama, a ovaj nas je mjesec zadesila emocija ljutnje. Nacrtali smo kako izgledamo kada smo ljuti. Naučili smo par novih tehnika koje možemo primijeniti u trenutku ljutnje umjesto da se guramo, udaramo ili pak vičemo na druge.

Od gospođe Proljeće saznali smo da je upravo sada idealno vrijeme za sijanje pa smo donijeli potreban pribor i posijali razno sjemenje koje je već nakon nekoliko dana počelo klijati. Svaki dan ih zalijevamo pa čak otpjevamo i poneku pjesmicu. Sad čekamo da još malo narastu pa da ih posadimo vani u vrtu.

Ono što nam je ipak najdraže jest odlazak u prirodu; kada smo vani na suncu I svježem zraku, igramo se i ne moramo pisati zadaću. :)  (M.L.)