Petak je, 12. listopada 2012. godine... Približava se 9:00 sati... Nisam sigurna što nas čeka... Trebam li osjećati strah ili pak nešto drugo?! Ne znam...

U svoj toj nedoumici, susrećem isto tako tri zbunjena pogleda poput mojega... A onda se okice stisnu i sve četiri prasnemo u smijeh... Čemu strahovati od nečega što ne poznamo? Zar nije bolje prvo to nešto upoznati pa tada zaključivati i drhtati?!

No, dobro, hrabre smo mi... Sjedamo u auto i krećemo... Nakon samo nekoliko trenutaka, skrećemo s puta i okružuju nas stoljetna stabla sa čijih već žutih lišća kaplju posljednje kapi jutarnje kišice... Kamo mi to idemo?

Pred nama se iznenada proširi vidik. Prekrasan vrt Ville Marie, drvene sjenice i tek obnovljena austrijska vila. Ostavljamo automobil iza sebe i sad već s osmjehom na licu krećemo prema ulazu. Postajemo svjesne kako je sav taj naš strah neopravdan, kako sve ovo nije ništa strašno... Dočekali su nas ljudi sasvim malo drugačiji od nas, ali s istim osmjehom, istom znatiželjom, istom željom za rad, stvaranje...

Radionica je prepuna djece, svi crtaju, miješaju tempere, nijansiraju, slikaju... Neponovljivo iskustvo koje je ukinulo još jednu predrasudu, još jedan strah...

Jelena, Lea i Dea, kao i njihova razrednica, bogatije su za jedan osjećaj, stav i misli koje nestaju u magli zajedno sa svim ostalim predrasudama, onima koje ponekad uskraćuju užitak u upoznavanju novog…

priredila: Martina Čiković Petrović