Često gledam u daljinu. Skoro nikad ne gledam ono što je bliže meni, a to što je bliže meni je ljepše.

S  mog prozora u  daljini vide se  zgrade, ulica,ljudi, auti...Ono ljepše je bliže meni.Tri smokve u zelenoj travi koja se zanjiše kad vjetar puhne. Prvo što čujem je zvuk automobila u daljini.Ako poslušam bolje, čujem pjev ptica. Prekrasan pjev.Miris automobila zbunjuje moj nos. Ako pomirišem bolje osjetim miris ljubičica. Taj prekrasan miris. Vidim veliku smokvu na grani,sigurno je ukusna. Kad bih je barem mogle ubrati.Misli i pogled mi privuće maca. Bijela maca sjedi na kamenu. Uživa u suncu. Ja se pitam zašto nikad prije nisam zastala na trenutak,pogledala oko sebe i divila se. Zar je život postao tako škrt da ljudima ne da ni priliku da pogledaju oko sebe? Da vide ljepotu? Za takve stvari potreban je samo trenutak, a vidi se puno.

Zato se zaustavite i pogledajte oko sebe. Izdvojte trenutak i tek tada ćete vidjeti ljepotu života.

Iva Tepšić. VI.a