2013-11-08 12:37:13 Mislite li kako je svaki dan u školi isti? Hrvatski, Matematika, Engleski, Povijest pa Priroda, Kemija, i tako sve u krug? E pa tu se varate... Nama itekako zna biti zanimljivo u školi! No dobro, priznajemo, još nam je zanimljivije ako školsko gradivo možemo naučiti, savladati u prirodi, vani, okruženi onime sto učimo... Tako je bilo i te srijede, 23. listopada, kada smo u pratnji učenika V.b i VII.b razreda, učiteljica Sabina i ja, odlučile posjetiti Nacionalni park Brijune, kako bismo učestvovali u edukativnoj radionici Tragovima dinosaura.
Krenuli smo iz Fazane, novim, ogromnim brodom (zapitala sam se gdje je završila stara, dobra Fažanka koja je do Brijuna i natrag prevezla čitave generacije učenika) i nakon samo petnaestak minuta, naše su nožice dodirnule tlo Brijuna. Dočekale su nas voditeljice radionice, koje su nam ukratko ispričale sto ćemo raditi, a onda je uslijedio najvažniji trenutak dana, vožnja vlakićem. Bili smo svi sretni jer smo mi dobili novi, bijelo-crveni vlakić, dok je grupa njemačkih srednjoškolaca bila prisiljena voziti se u starijem. Tako im i treba jer su nas na brodu stalno ometali i pokušavali se ubaciti u naše zajedničke fotografije!
Čim smo krenuli, vrijedna vodičkinja započela je pricu o Brijunima, a još vrjedniji učenici, krenuli su voditi bilješke, kako bi uspješno odradili zadatke koji su ih čekali na idućem satu povijesti.
Uslijedila je šetnja Safari parkom, gdje smo uspjeli vidjeti i mlado indijske krave koje je za vikend ugledalo svijetlo dana, dakle bilo staro jedva četiri dana, a izvrsno smo se zabavili i u Parku Dinosaura, gdje smo se igrali paleontologa i istraživača tragajući za otiscima tih prastarih životinja. Nakon izrazito poučnih sat vremena, nasa je iduća stanica bila druga strana otoka Veliki Brijun, gdje smo se upoznali s još nekim vrstama biljaka i životinja, a uspjeli smo se i izležavati, sunčati, cak i poigrati na kilometarskoj poljani u neposrednoj blizini tisućljetne masline. Međutim, nije nam bilo dovoljno iznenađenja, pa kad je Lukas izvukao vrećice bombona, uslijedilo je pravo uzbuđenje. Svi smo mu u glas otpjevali i zaželjeli sretan rođendan, a on nas je naravno i nagradio. Idealan desert nakon marende!
Posljednji dio puta odlučili smo propješačiti kroz poznatu Aleju Pinija, do Čamčare, secesijske kuće za brodove gdje su svoje novostečeno znanje, učenici morali i dokazati. Kroz inetraktivni kviz, a kasnije i izradu suvenira s motivom fosila, naši su polaznici edukativne radionice pokazali i ono još važnije, dokazali koliko su bili pažljivi, koliko su naučili...
Brod nas je lagano dozivao, krenuli smo natrag prema Fazani, ostavljajući za sobom Brijune i dinosaure... Hvala svoj našoj dječici koja se pokazala vrijednom i izrazito pažljivom, a posebno veliko hvala roditeljima koji su nam izašli u susret i uskočili u obliku besprijekorne amaterske taksi službe... |
Osnovna škola Veruda Pula |