2019-05-27 20:59:58
Čakavski saborMa ča biš ti ima da nimaš ča?
"Svaki dub z plitkin korenjen i najmanji vitar lako odpuše!"
U duhu ove stare istarske uzrečice, ove su se subote s pozornice žminjskega Kaštela čuli glasi
onih govornika koji su i prije 50 lit govorili da istarsku zemlju nidan ne more sobon ponesti, ma "ča" se more lako zatrti.
I tako, uz zvuke mile nan harmonike i roženice, Mantinjade i Baluna, podigla se visoko po
50. put zastava Katedre čakavskog sabora u Žminju.
Učenici Osnovne škole Vidikovac već tradicionalno daju svoj doprinos ovoj hvalevrijednoj svečanosti njegujući tako svoj zavičajni govor i pisanu čakavsku riječ.
Mia Mulaomerović, učenica 3.b napisala je literarni rad "Vero san rabijana" pod vodstvom mentorice i učiteljice Sandre Stanković.
Samantha Zuban, učenica 4.d recitirala je pjesmu Tomislava Milohanića "Stara hiža" i
Manuel Lenić, učenik 4.d recitirao je pjesmu Samante Milanović "U spomen istrijanskemu volu" pod vodstvom mentorice i učiteljice Bojane Manzin.
Pjesme su laureati s prošlih literarnih natjecanja za "Zlatno pero", te su ove godine izvođene u prisustvu sad već odraslih autora, što je cijeloj priredbi dalo posebnu čar.
Tako sam okom moje fotografske kamere uspjela zabilježiti T. Milohanića kako zatvorenih očiju
prati Samanthin spokojni glas dok sriče stihove potekle iz pera jednog dječaka te davne 1969.godine.
A ja ću završiti ovaj tekst posljednjim stihovima Miinog literarnog rada:
" Danas san sritna i vajka ću biti sritna!"
Bojana Manzin, učiteljica
Slike možete pogledati u fotogaleriji!
|