Povijest Općine Vinica

Najstariji zapis o postojanju ovog mjesta potječe iz 1334. godine, što se vidi iz popisa župa Zagrebačke biskupije. To je najstariji i jedini sredovječni popis župa kojeg je sastavio arhiđakon Ivan i uvrstio u Statut zagrebačkog kaptola. Originalni zapis govori o "Item sancti Marci de Vinnicha", dakle o župi sv. Marka u Vinici. Iako se radi o prvom spomenu imena Vinica, ne zna se točno kad je osnovana, no poznato je da su se prve župe osnivale u krajevima s većom gustoćom stanovništva. Stoga je sigurno da je Vinica nastala prije spomenute 1334. godine. Potvrda tome jesu i istraživanja koja su dokazala da su se najstarija naselja formirala na prostorima sjecišta putova, napose uz neki vodeni put, te dobar prometni položaj. Upravo te preduvjete Vinica je potpuno zadovoljavala s obzirom da se nalazila na križanju stare rimske prometne linije od sjevera prema jugu. Bile su to strateški važne ceste, koje su vodile iz prostora srednje Europe preko Ptuja (Poetovio) prema Osijeku (Mursa) uz vodeni put Drave, i od Ptuja prema Varaždinskim Toplicama (Aquae Iasae) i Šcitarjevu (Andautonia). Te je putove presijecala iz smjera Ivanca "via exercitualis", "via militum", "Milichka vulicza", pri izlasku na cestu prema Ludbregu (Iovia) i Osijeku.

Općina Vinica poznata je po jednoj lijepoj znamenitosti to je park "Arburetum Opeka" ....

Nakon ratova s Turcima, za vrijeme feudalizma u Hrvatskoj i prvim tragovima kapitalizma počela je u Hrvatskoj gradnja dvorova s vrtovima prema stranim uzorima, ali skromnijih razmjera. Kako je tada u Europi vladao stil engleskih parkova, tako su i naši prvi parkovi stvoreni po njihovom uzoru uključujući i park Arboretum Opeku.

1674. godina je prva zabilježena godina i u to vrijeme dvorac je bio u vlasništvu grofova Keglevića koji se prvi spominju kao vlasnici na natpisu na ulazu u dvorac. Međutim, u to vrijeme nema još govora o bilo kakvoj planskoj sadnji parka. Nakon Keglevića dvorac i okolna zemljišta bili su u posjedu grofova obitelji Nadasdy, a kasnije su ih naslijedili grofovi Draškovići, koji su živjeli jednom svojom lozom u Zelendvoru, dok im je na današnjem mjestu arboretuma bila obična ciglana. Otuda i naziv arboretuma Opeka. Međutim, sve se više postepeno Draškovići sele iz Zelendvora u Opeku, gdje nastaje i primitivna industrija, a dvorac se popravlja i preuređuje za stanovanje vlastele. Tada počinje i pravo nastajanje parka, odnosno današnjeg arboretuma Opeka. Tako početkom devetnaestoga stoljeća počinje prvo smišljeno plansko oblikovanje parka. Posljednji Drašković u Opeki i Zelendvoru bio je Franjo Drašković, koji je umro 1857. godine. Nekoliko godina prije svoje smrti, 1852. godine udao je svoju kćer za grofa Marka Bombellesa člana stare francuske velikaške obitelji, koji se nalazio na austrijskom carskom dvoru. Makar već pod ruševinama još ga uvjek ljudi posjećuju.  Po parku Arburetum Opeka dobila je ime i današnja Srednja Vrtlarska škola u Vinici.