| 2012-01-18 08:43:30 Viška tvornica ljubavi
Autor: Vinko Kalinić, www.mojotokvis.com "Jedan je meni koliko i deset tisuća, samo ako je najbolji." - tako je pisao jedan od grčkih filozofa, Heraklit iz Efesa, a mi smo posjetili osnovnu školu u Visu i uvjerili se da jedna kretivna osoba, koja s ljubavlju i razigrane mašte radi svoj posao, doista može činiti čudesa.
Osnovna škola Vis - mjesto na kojemu se viška kulturna baština rađa uvijek iz početka Iako sam u školu banuo bez ikakve prethodne najave, hoteći samo pokupiti podatke o broju učenika i eventualnim novostima vezanim uz početak školske godine, tek što sam ušao u školsku zgradu zaskočila me viška književnica Anela Borčić, koja je ujedno i ravnateljica viške osnovne škole: "Evo Vinko! Ajme ca mi je drogo da si doša! Hol da ti pokožen škulu!" I dva sata bilo je malo za "vidjeti školu", jer istini za volju, to i nije samo škola!
Ravnateljica Osnovne škole Vis i viška književnica Anela Borčić Od prekrasnog i uredno održavanog malog atrija smještenog u predsoblju škole, školskih hodnika na kojima su logičnim redom i izborom izložene uokvirene fotografije, a kojih se ne bi postidjela ni jedna "ozbiljna" izložba, preko pravog malog muzeja Učeničke zadruge na prvom katu školske zgrade, zidova učionica od kojih svaka nizom ukrasnih detalja priča jednu cjelovitu priču, do osoblja škole iz čijeg se načina rada i zainteresiranosti za svoj posao odmah vidi da nisu tu samo radi plaće, pa sve do aktivnosti koje se odvijaju u školi i oko nje, lako je zaključiti kako je ova viška institucija zapravo prava mala tvornica, i to onih najvrijednijih i najvažnijih ljudskih vrednota - ljubavi prema lijepom, prema stjecanju znanja, ali i još važnije, kako tim znanjem oplemeniti i sebe kao osobu i prostor i ljude oko sebe
Zidovi i ormari puni su vrijednih učeničkih radova
Upravo tim duhom odiše cijela školska zgrada. Vis je ovdje živ na najljepši mogući način: priču o njemu pričaju nam učenici svih razreda osnovne škole, pred čijim radovima, rezultatima i uspjesima čovjek zaista na trenutak ostane bez daha.I kako onda napisati tek običnu vijest o početku školske godine, kad priča o viškoj djeci, njihovoj kreativnosti, mašti, znanju, trudu i ljepoti svega toga zajedno ne stane ni u tri knjige? - Nemoguće! Bilo bi nepošteno. Umjesto suhih statističkih podataka, zapravo, možda bi i bilo najbolje ovu reportažu započeti jednom zanimljivom činjenicom, a koja višku osnovnu školu izdvaja od običnih škola. Naime, u ovoj školi se knjige ne smo čitaju, nego i pišu. Izuzmemo li činjenicu da je na čelu osnovne škole u Visu književnica, koja je već tiskala nekoliko vrijednih knjiga, veseli spoznaja da su do sada iz učeničkih ruku izišle već tri, a na pomolu je i četvrta vrijedna knjiga. Prva, vrlo zapažena knjiga, otisnuta je 2006. godine, a naslov joj je "Škoj na pjat" (Otok na tanjuru!), s podnaslovom "...neka se ne zaboravidu vonji kužini i svu blogo viških užonci..." Knjigu potpisije Učenička zadruga Issa, koja djeluje u okviru Osnovne škole u Visu. Uz sam sadržaj, ono što ovu knjigu čini posebno vrijednom, jest jezik kojim je pisana. Naime, uz standardni hrvatski jezik, čitava knjiga ispisana je "dvojezično", pa se tako, uz hrvatski standard, iz stranice u stranicu paralelno pojavljuju tekstovi pisani i na prelijepom viškom dijalektu
Urednici knjige su Anela Borčić i Fiodor Matoković, mentori Anela Borčić, Maja Dumančić i Valentina Damjanović, likovnu obradu potpisuje Fiodor Matoković, dok su uz fotografije Mirka Matijaša, Fiodora Matokovića i Valentine Damjanović korištene i fotografije iz Foto-arhiva Osnovne škole Vis U ovoj, vrlo ukusno i bogato opremljenoj knjizi tvrdog uveza, moguće je naći priče i recepte za pripravu mnogih autentično viških jela i pića, a da nije uopće riječ o "knjižici", nego o pravom malom dragulju od knjige, govori i činjenica da je ova knjiga imala više odjeka u medijskoj javnosti i od mnogih velikih nakladničkih poduhvata, dok je njena vrijednost za očuvanje viške kulturne baštine i njeno promišljanje - neprocjenjiva! Pod naslovom "Ric na pocetku" iliti uvodnoj riječi, čitamo: "Na našem dragom Visu svako godišnje doba miriše svojom hranom koja razgaljuje srca i od koje rastu zazubice. Najmlađi rastu s tim mirisima i nose ih kroz život u lijepome sjećanju. Da se, oslobodi Bože, ne bi nešto izgubilo u ovom brzom vremenu, naši osnovci bili su vrijedni i prikupili su recepte. Njih su nam dale naše bake, majke, tete i susjede, pa nam je ubrzo nastala ova kuharica. Neke lakše recepte su i sami isprobali. Škola nam je tako zamirisala pogačom od slane ribe, viškim kolačima, marmeladom od dunja, smokve, plodova indijske smokve, grožđa, plodova planike i plodova divlje naranče...Bilo nam se je drago napiti i soka od plodova martine, jesti pržene bademe i kušati limunov liker. Srce im je bilo puno kad su se mogli pohvaliti da su i ove godine posolili inčune i da ćemo uskoro u školi imati svoju slanu ribu. Neke komplicirane recepte nisu pokušali pripremiti, ali smo ih ipak unijeli u ovu kuharicu jer ih svi jako volimo jesti i jer jako lijepo mirišu po našem Visu." Tako u uvodu piše Anela Borčić, ravnateljica Osnovne škole u Visu, te dodaje: "Dugo smo se premišljali u kojoj ćemo formi sve ovo napisati i planirali smo napisano prevesti na strane jezike, ali smo na kraju zaključili kako i sami imamo naš dragi viški dijalekt kojeg malo tko razumije i kojeg svi polako zaboravljamo. Zbog njega smo sve pisali prvo onako kako govorimo kad pričamo međusobno, a zatim i na standardnom hrvatskom književnom jeziku. Ovu knjižicu recepata smo pripravili radi našeg dragog otoka Visa, radi lijepog viškog dijalekta, radi svih naših voljenih što su nas odgajali da ga volimo i radi sjećanja na svu ljepotu mirisa koji su se širili iz njihove kuhinje.
Od jela i pića, do crkvi i utvrda I druga knjiga proizišla iz radionice Učeničke zadruge Issa, Osnovne škole u Visu i njenih učitelja posvećena je baštini otoka Visa. Knjiga nosi naslov "Crkve i utvrde otoka Visa", a tiskana je 2008. godine. Urednici knjige su Anela Borčić i Miroljub Bunčić, mentori Anela Borčić, Miroljub Bunčić, Valentina Damjanović, Maja Dumančić, Nikola Mardešić, Marko Pereža i Iva Živković, dok ovitak i likovnu obradu potpisuje Fiodor Matoković.
Crkve i utvrde otoka Visa - knjiga je plod zajedničkog rada vrijednih učitelja i učenika
Mali muzej Učeničke zadruge Issa na prvom katu školske zgrade pokazuje čime su se Višani bavili kroz stoljeća, a učenici u svojim radionicama oživljavaju tradiciju i čuvaju baštinu U samoj knjizi slikom, povijesnim podacima i popratnim zanimljivostima, bilo legendama ili anegdotama iz još uvijek živog narodnog pamćenja, na 50-tak stranica, popraćene su skoro sve crkve i utvrde na otoku Visu, viškim selima, te otocima Biševu i Svetom Andriji (Svecu). U knjizi su objavili i kartu s točnim oznakama gdje se koja crkva ili utvrda nalazi, a isto tako na svakoj stranici otisnuta je i umanjena karta otoka na kojoj je ucrtana lokacija na kojoj se nalazi građevina o kojoj se na dotičnoj stranici piše. Na taj način prezentirane su nam 26 viške crkve i kapele, te 13 utvrda. Nedostaje još crkva sv. Mihovila na Palagruži, pa da na jednom mjestu imamo sabran potpun pregled viških crkvi i utvrda. No, i mimo toga, i ova knjiga predstavlja pravi mali dragulj za one kojima je viška kulturna baština pri srcu ili koji će tek krenuti u potragu za njom.Uvijek baština
Hoćete li od rogača nešto "jednostavno a fino", jednostavno pročitajte brošuru "Recepti od rogača", koju su nam priredili viški učenici. U njoj ćete naći recepte za namaz od rogača, tiramisu od rogača, kolač od rogača sa jabukama, kolač od rogača i višanja (bez jaja), palačinke od rogača, baklavu od rogača, muffini sa rogačem, kiflice s rogačem punjene jabukama, pitu od smokvi i rogača, čokoladu od rogača, liker od rogača ili rogačicu, kruh od rogača, pa čak i tortu od rogača
Recepti od rogača - knjižica je plod rada Učeničke zadruge Issa Da je Vis u Njemačkoj ili nekoj drugoj razvijenoj europskoj zemlji koja drži do svoje kulture i prirodnih bogatstava, vjerojatno bi sve ove recepte mogli okusiti ne samo u viškim slastičarnicama, nego kao specijalitet i u mnogim drugim kulturnim i razvijenim sredinama gdje se originalnost i autohtonost proizvoda cijeni više od svega. Ovako, s rogačem u prahu koji čeka prekupce za 50 ili koju lipu više po kilogramu, na našu sramotu a učenicima na čast, ostaje nam tek maštati mirise i okuse specijaliteta čije su nam recepte sačuvali učenici Osnovne škole u Visu.
Učenička zadruga Issa tiskala je do sada tri knjige (Škoj na pjatu, Crkve i utvrde otoka Visa i Recepti od rogača), a u pripremi je i četvrta - Legende otoka Visa Ipak, ako je u pravu Albert Einstein koji tvrdi da "je mašta važnija od znanja", onda straha nema! Biti će dovoljno da našoj djeci otvorimo vrata za slobodan i neometan rast, da ih zadržimo na otoku i potaknemo njihovu kreativnost, a kako su počeli, tko zna, možda poslije ovako lijepih, maštovito i izuzetno kvalitetno pripremljenih knjiga, tvornice i pogone budu podizali na Visu, a ne kao one prijašnje izgnane generacije koje su bile prinuđene svoju maštu, znanje i trud ulagati u izgradnju mnogih, danas velikih i poznatih poslovnih carstava od Ognjene Zemlje do daleke Australije
Višegodišnji državni prvaci
Uz ovaj veliki i ambiciozni projekt, dijelove kojega mi je ravnateljica škole s nemalim ponosom pokazivala, viški učenici nastupit će i na Turističkoj smotri Hrvatske i dijaspore, 23. 09. ove godine. U pripremi imaju i manifestaciju "Noć renesanse" te u veljči "Dane cokavice". S viškim učenicima nema šale - ne samo da knjige čitaju i pišu, nego i ono što u njima piše pretvaraju u pravi melem za oko, osjete i dušu Uz ovoliki trud, kojeg i učitelji i učenici ulažu u svoj rad, i nije neka vijest da je viška osnovna škola sa svojom Učeničkom zadrugom Issa osvojila već mnoga priznanja i nagrade na raznim učeničkim manifestacijama, te da je višegodišnji državni prvak na smotrama učeničkih zadruga Vijest je odgovor na pitanje prepoznajemo li mi ljepotu i količinu ljubavi koja se razlijeva iz ove viške ustanove i koliko prepoznajemo vrijednosti o kojima nam viški učenici pripovijedaju iz godine u godinu, i koliko smo spremni uložiti u sebe, u njih, u Vis?!
Hrvatski otočni proizvod - viški učenici prave sve, od marmelade, likera do kravate!
Učenika sve manje, aktivnosti sve više I sada možemo o statistici. - Ove godine u Osnovnu školu Vis upisano je 117 učenika. Prošle godine bilo ih je 125. U prvi razred upisano ih je 14, dok ih je prošle godine bilo upisano 10. Prema predviđanjima koja su radili u školi, svake godine školu pohađa ukupno oko 5 učenika manje. Prema statističkim podacima tako se broj učenika kreće po školskim godinama: 2005/06 - 158 učenika, 2006/07 - 153 učenika, 2007/08 - 149 učenika, 2008/09 - 143 učenika, 2009/10 - 123 učenika, što je ukupno 35 učenika manje u posljednjih 5 godina.
Učenička zadruga Issa višegodišnji je državni prvak na smotrama učeničkih zadruga
Ove godine u Osnovnu školu Vis upisano je 117 učenika. Prošle godine bilo ih je 125. U prvi razred upisano ih je 14, dok ih je prošle godine bilo upisano 10. Za ovu školsku godinu predviđanje je slijedeće: 14 učenika ulazi u prvi razred, a 22 izlazi iz osmog razreda, što znači 8 učenika manje ostaje u školi. Kad bi se nastavio ovakav trend, u narednih 5 godina bilo bi prosječno 7 učenika manje na godinu, što znači da bi škola 2015.-te brojila svega 88 učenika. Iako su ova predviđanja zabrinjavajuća i alarmantna, ovu reportažu bilo bi neumjesno završiti u depresivnom tonu, jer mjesta depresiji u viškoj osnovnoj školi naprosto nema. Naprotiv, iz škole sam otišao s nemalom dozom optimizma. Otišao sam s uvjerenjem kako je Vis zapravo imao sreće mnogo više nego neka druga mjesta koja sam imao priliku upoznati. Jer ako s masam nema sreće, pojedinci su na Visu uvijek odigravali ključnu ulogu. Nisam se mogao ne prisjetiti pokojne Ane Linčir, jedne sasvim male (samo rastom!) Višanke, koja je toliko mnogo dala i viškoj osnovnoj školi i cjelokupnom kulturnom životu otoka Visa. Bila je to zapravo istinski velika žena, koja je bila sve samo ne obični činovnik. Na mjestu ravnateljice osnovne škole i učiteljice hrvatskog jezika, ona svoje učenike, pogotovo one nadarene, nije pratila samo kroz školski program, već kroz čitavo sazrijevanje, pomažući im da se ostvare i kao ljudi, i kao pisci, i kao osobe koje će stvarati nove duhovne i kulturne vrijednosti. Uz svoj redovni posao u školi, bila je spiritus movens cjelokubnog kulturnog života na Visu, a svojim uvijek osmišljenim i dobrovoljnim radom u viškom ogranku Matice hrvatske ostavila je za sobom neizbrisiv trag.
Prema predviđanjima koja su radili u školi, svake godine školu pohađa ukupno oko 5 učenika manje. Kad bi se nastavio ovakav trend, u narednih 5 godina bilo bi prosječno 7 učenika manje na godinu, što znači da bi škola 2015.-te brojila svega 88 učenika
I na kraju, da parafraziram onog grčkog filozofa s početka ove reportaže, prateći Anelu Borčić školskim hodnicima, kako sva vrvi pozitivnim duhom, kako se ophodi sa školskim osobljem i učenicima, i s koliko duha i ponosa govori o školskim projektima, usudim se reći da pokojna Ana Linčir nije mogla ni zamisliti bolju nasljednicu.
|
| Osnovna škola Vis |