Škola u prirodi je organizirana u suradnji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH (koje je ove godine financiralo prijevoz 40 učenika i 3 učitelja iz cijele Hrvatske), Kulturnog centra Slovaka u RH, te Ministarstva znanosti, obrazovanja, istraživanja i sporta RS i Metodičkog centra za Slovake u inozemstvu i inozemne studente Univerziteta Mateja Bela  iz Banske Bistrice, koje je financiralo smještaj i prehranu, te izlete.

Osim učenika iz Hrvatske u školi u prirodi je sudjelovalo i 40 učenika iz Poljske, koji pohađaju izbornu nastavu slovačkog jezika.

Učenici su, kao i prošle godine, bili smješteni u hotelu Boboty, smještenom u prekrasnom planinskom području Nacionalnog parka Male Fatre, u Vratnoj dolini.

Učenici su tijekom cijelog tjedna imali bogat i raznovrstan program. Nekoliko puta su se kupali u hotelskom zatvorenom bazenu.

Po dolasku u hotel, u petak predvečer, su učenici smješteni po trokrevetnim sobama sa vlastitim tuševima i sanitarnim čvorom. Zanimljive su bile kartice, umjesto ključeva, kojima su se mogla otključati vrata.

U subotu prije podne je 80 učenika podijeljeno u 8 mješovitih hrvatsko-poljskih skupina (kako bi međusobno komunicirali na slovačkom jeziku). Svaka skupina je dobila ime po jednom tradicionalnom obrtu, koji se u Slovačkoj još njeguju: Rubári (Drvosječe), Pltníci (Splavari), Hrnčiari (Lončari), Roľníci (Poljoprivrednici), Krpčiari (Opančari), Tkáči (Tkalci), Pastieri (Pastiri) i Prievozníci (prijevoznici). Svaka skupina je osim toga trebala nacrtati i obojiti vlastitu zastavu i osmisliti vlastiti slogan o obrtu. Poslije podne se išlo na izlet u Muzej Juraja Janošika u selo Ćerhova (Terchová), u kojemu je rođen Janošik, narodni junak, borac protiv feudalnog tlačenja, koji je uzimao bogatima i davao siromašnima.

U nedjelju je bio cjelodnevni izlet u dvorac Strečno (Strečniansky hrad), koji se nalazi na 103 metara iznad nivoa rijeke Vah. Prvi pisani zapis o dvorcu potječe iz 1316. godine. 1994. godine su u ovom dvorcu snimani dijelovi  američkog filma Zmajevo srce (Dragonheart), snimljenog 1996. godine. Tog istog dana posjetili su i muzej na otvorenom u selu Čičmany, poznatom po jedinstvenoj arhitekturi – oslikanim drvenim kućama.

Ponedjeljak je bio predviđen za upoznavanje i rad sa obrtom lončarstvo i makrame. Makrame je drevna vještina vezivanja čvorova u određene uzorke, koji se mogu iskoristiti za cijeli niz kreativnih uporaba; od nakita i kućnih dekoracija, do držače za vaze i odjeće. Pojam macramé je arapskog porijekla i u svom originalnom značenju znači - resa, nit. Umjetnost makramea datira još iz 13. stoljeća, kada su arapski tkalci počeli vezivati dodatnu tkaninu na rubove svojih nošnji. Počelo je kao obrt, a razvilo se u pravu umjetničku kreativnost.

U utorak su posjetili kovača i proizvođača zvona u  selu Zazriva, gdje su im majstori ovih obrta pokazali svoju umješnost. Kovač je izradio nekoliko malih guštera od gvožđa (koje su učenici odmah kupili) a majstor zvončar je izradio zvonce, kakvo se upotrebljavalo u ovčarstvu – objesilo se ovci ili ovnu oko vrata, kako bi se po zvuku znalo, gdje se stado nalazi. Kasnije su posjetili obitelj, koja spravlja ovčje mlijeko u ukusan specijalitet zvan korbačiky – mlijeko se skuha u sir, od kojeg se izvlače trake u obliku špageta i namaču u slanoj vodi. Učenici su imali prigodu iskušati ovu tehniku. Nije bilo teško, ali iziskuje umijeće. U toj istoj obitelji su nam pokazali rad na tkalačkom stanu a učenici su imali mogućnost iskušati rad na njemu. Neki uopće nisu htjeli pokušati a neki nisu htjeli prestati. Očito je, da bi u slučaju potrebe, neki mogli naći svoje zanimanje u ovom obrtu.  Poslije podne su na programu bile razne igre, takmičenja i kvizovi, koji su se sastojali iz pitanja vezana uz slušanje predavanja i promatranje područja. Svaka skupina je, prema uspješnosti, dobivala određeni broj poena.

Prijepodne u srijedu je bio izlet na planinski vrh Chleb, treći najviši vrh Male Fatre (1645,6 m nadmorske visine). Prvi dio je savladan uz pomoć žičare (1490 m nadmorske visine) a ostalih 155.6 metara se išlo pješke. Iako ne izgleda visoko, penjanje nije bilo lako. Poslijepodne je osim takmičarskih igara bilo ispunjeno i pripremom kulturnog programa, koji se sastojao od pjesama, recitacija i kazališnih scena, koje su učenici uvježbavali tijekom školske godine u svojim školama na satovima slovačkog jezika. 

U četvrtak prije podne je bio izlet u klanac Janošikove špilje a poslije podne su u arealu hotela bile igre i takmičenja, kao i pripreme za kulturni program.

U petak prije podne su bila takmičenja i skupljanje bodova, te završna olimpijada znanja i podjela priznanja i paketiće sa slatkišima. Treba napomenuti, da su učitelji iz Hrvatske cijelo vrijeme boravka bodovali čistoću soba svojih učenika. Soba u kojoj su se nalazile sestre Klaudija i Patricija Boris i naša bivša učenica Korina Tokić osvojila je diplomu za drugo mjesto. Poslije podne su se učenici iz Hrvatske i Poljske predstavili kulturnim programom. Učenici iz Hrvatske su pjevali slovačke pjesme i otplesali nekoliko hrvatskih i slovačkih plesova a učenici iz Poljske su recitirali poeziju i prozu na slovačkom jeziku, te izveli ples na modernu poljsku glazbu.

Subota je bila zadnji dan rezerviran za cjelodnevni izlet u muzej na otvorenom Vychylovka, koji je posvećen arhitekturi sela iz oblasti Kysuca, područja iz kojeg su doselili Slovaci u Josipovac Punitovački, ali i u  Jelisavac te Markovac Našički. Učenici su se u ovom muzeju također provozali šumskim vlakom koji je nekada dovozio drvnu građu sa planine, ali je poslije svog ukidanja aktiviran za potrebe turizma.

Uspomene učenika – odgovori na 9 pitanja:

Što vam se sviđalo u školi u prirodi?

Patricija: U školi u prirodi su mi se svidjele igre i izleti.

Klaudija: Igre, upoznavanje slovačkog jezika, izlet žičarom, penjanje uz planinu...

Antea: Penjanje na vrh Chleb i izlet u klanac Janošikove špilje.

Što vam se nije sviđalo u školi u prirodi?

Patricija: Sve mi se svidjelo.

Klaudija: Trčanje tijekom raznih igara.

Antea: Nije mi se sviđalo to, što je svake večeri bio neki ispit.

Kako vam se sviđala hrana?

Patricija: Neka hrana je bila fina, ali neka i nije.

Klaudija: Nije mi se baš svidjela, mama kuha bolje.

     Antea: Hrana je bila u redu, jedino mi je nedostajao pikantniji okus.

Što ste novo naučili?

Patricija: Saznali smo o prirodnim ljepotama Republike Slovačke: o parkovima prirode, prirodnim rezervatima, planinama... 

Klaudija: Naučila sam nekoliko riječi poljskog jezika.

Antea: Naučila sam bolje razumjeti slovački jezik.

Kako ste se sporazumijevali s djecom iz Poljske?

Patricija: Sporazumijevali smo se na slovačkom jeziku.

Klaudija: Na slovačkom jeziku.

Antea: Govorom na slovačkom jeziku i rukama.

Jeste li stekli prijatelje iz Poljske?

Patricija: Jesam. Dominik, Anja, Lukaš, Tomaš, Anja, Anja, Karolina...

Klaudija: Da. Viktorija, Vojtek, Natalija...

Antea: Ne.

Jeste li stekli prijatelje iz Hrvatske?

Patricija: Jesam. Luka i Filip iz Jelisavca, Bruno iz Našica, Amanda iz Josipovca Punitovačkog...

Klaudija: Da. Monika, Lorena, Lea, Filip, Luka...

Antea: Ne.

Je li vam pomoglo znanje slovačkog jezika koji ste naučili u školi?

Patricija: Pomoglo mi je.

Klaudija: Da.

Antea: Da.

Mislite li da sada, poslije škole u prirodi, znate bolje slovački jezik?

Patricija: Da, znam ga bolje.

Klaudija: Da.

Antea: Da.

Učitelj slovačkog jezika

Vlatko Miksad, prof.

Opis fotografija

Fotografija 1: Muzej u prirodi Čičmany

Fotografija 1: Tkalci iz Višnjevca