Lea Sudar je maštovita. Članica je literarne skupine u našoj školi, vrijedna i je odgovorna. Osim pisanja, Lea je član Konjičkog kluba „Osijek“. Pohađala je školu jahanja i položila licencu za dresurno i preponsko jahanje. Ispričala nam je o konjičkom klubu:                         
Konjički klub „Osijek“ smješten je na samoj obali Drave, na najljepšem mjestu u Osijeku. Ima predivnu veliku zidanu štalu u kojoj boravi mnogo konja. Preko ljeta se jaše na vanjskom jahalištu, a zimi u jahaoni. Na vanjskom dijelu nalazi se i staza za kasače. U sklopu konjičkog kluba djeluje škola jahanja . Škola ima pet konja; dva mala ponija,  velškog ponija, trakenera i haflingera . Svaki konj ima svoju osobnost i jaše se na drugačiji način. Mali poni Prle živahan je i jedini pastuh u školi jahanja, a njegova partnerica Mirna vijerno  ga slijedi. Velški poni Slatkica izvrstan je konj za jahače s malo iskustva. Na Slatkici sam i ja prije godinu i pol položila licencu u dresurnom i preponskom jahanju. I na kraju, moja najveća ljubav Mile, žuti haflinger kojeg od milja zovemo i Barbie konjić. Kad je stigao prije par godina u konjički klub iz vojske bio je jako plašljiv i trebalo mu je neko vrijeme da se privikne na ljude. Ima divnu narav, zahtjevan je za jahanje, ali galop na njemu izgleda kao da te nosi tornado.

Jahanje mogu učiti baš svi, od sedam do sedamdeset sedam godina, a na konjima smo svi jednaki bez obzira na dob i spol. Preporučila bih svakome da to proba, jer je ovaj sport sasvim poseban. Sav trud i brigu konji nam vračaju stostruko. Nadam se da ću tijekom ljeta ići na turnir u preponskom jahanju. Jako bih željela da se i moji prijatelji uključe u klub.

Novinar Karla Grgurić, 6.a