Od 26. lipnja do 5. srpnja 2015. godine su učenici 7. razreda naše škole Stiv Boris, Sanja Korpak i Tomislav Plaščak, koji pohađaju sate izborne nastave slovačkog jezika, bili u školi u prirodi u Republici Slovačkoj.

Škola u prirodi je organizirana u suradnji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH (koje je financiralo prijevoz 38 učenika i 4 učitelja iz cijele Hrvatske), Saveza Slovaka u RH, Kulturnog centra Slovaka u RH, te Ministarstva znanosti, obrazovanja, istraživanja i sporta RS i Metodičkog centra za Slovake u inozemstvu i inozemne studente Univerziteta Mateja Bela  iz Banske Bistrice, koje je financiralo smještaj i prehranu i izlete.

Osim učenika iz Hrvatske u školi u prirodi je sudjelovalo i 40 učenika iz Poljske, koji pohađaju izbornu nastavu slovačkog jezika.

Učenici su bili smješteni u hotelu Boboty, smještenom u prekrasnom planinskom području Nacionalnog parka Male Fatre, u Vratnoj dolini. U ovom dijelu, i ostalim dijelovima Slovačke, su u srednjem vijeku od 15.-18. stoljeća bili aktivni hajduci (ustanici protiv feudalaca) i najpoznatiji među njima Juraj Janošik (Juraj Jánošík), poznat kao slovački Robin Hood tog doba (otimao od bogatih i dijelio siromašnima). Hotel je navodno dobio naziv po tamošnjem hajduku Bobu (na slovačkom riječ Bobo označava strašilo, nešto čega se treba bojati). Mala Fatra (slovački: Malá Fatra) je planinski lanac koji se prostire u sjeverozapadnoj Slovačkoj u Žilinskoj županiji. To je dio cjeline Fatransko-Tatranskog područja, koji je dio Unutarnjih Zapadnih Karpata. Nakon Visokih Tatri, Niskih Tatri i Oravskih Beskida je četvrta najviša planina u Slovačkoj s bogatom i relativno očuvanom prirodom. Značajan dio planine su zaštićeni rezervati Krivanska Fatra (Krivánska Fatra) i Nacionalni park Mala Fatra (Národný park Mala Fatra). Najviši vrh Malih Fatri je Veliki Krivanj (Veľký Kriváň) sa 1709 metara nadmorske visine, a nalazi se u Krivanskim Malim Fatrama, kroz koju teče rijeka Vah. (Váh). Glavni vrhovi Krivanske Male Fatre su: Veľký Rozsutec (1610 m), Malý Rozsutec (1343 m) i Malý Kriváň (1671 m).

Učenici su tijekom cijelog tjedna imali bogat i raznovrstan program. Nekoliko puta su se kupali u hotelskom zatvorenom bazenu.

Po dolasku u hotel, u petak predvečer, su učenici smješteni po dvokrevetnim i trokrevetnim sobama sa vlastitim tuševima i sanitarnim čvorom.

U subotu prije podne je 80 učenika podijeljeno u 8 mješovitih skupina (kako bi međusobno komunicirali na slovačkom jeziku). Svaka skupina je dobila ime po jednom hajduku, koji su uz Juraja Janošika, djelovali u tom području. Svaka skupina je osim toga trebala nacrtati i obojiti vlastitu zastavu i osmisliti vlastiti hajdučki poklik (u smislu poklika, kojim su ondašnji hajduci zaustavljali bogate trgovce i feudalce: Bogu dušu a meni dukate!). Poslije podne se išlo na izlet u Muzej Juraja Janošika u selo Ćerhova (Terchová), u kojemu je rođen Janošik.

U nedjelju je bio cjelodnevni izlet u Oravski dvorac (Oravský hrad), koji se nalazi na 112 metara iznad nivoa rijeke Vah. Prvi pisani zapis o dvorcu potječe iz 1267. godine i nekada je bio sjedište Oravske županije. Tog istog dana posjetili su i Oravsko akumulaciono jezero (Oravská priehrada), koje je nastalo namjernim potapanjem doline i nekoliko sela, jer su stalno bila plavljena izlijevanjem dvaju rijeka, provozali se brodom na otok Slanica, koji je u stvari bio planina u dolini i koji je u sadašnje vrijeme postao kolonija umjetnika, koji tamo dolaze stvarati svoja djela.

Ponedjeljak je bio predviđen za posjet Muzeja Pavla Orszagha Hviezdoslava, najznačajnijeg slovačkog pjesnika na prijelomu 19. i 20. stoljeća u Dolnom Kubinu, te rodne kuće književnika Martina Kukučina u selu Jasenova. Martin Kukučin, vlastitim imenom Matej Bencúr je bio najznačajniji predstavnik slovačkog realizma. Po zanimanju je bio liječnik, koji je u godinama 1893.-1906. službovao u selu Selce na otoku Braču. 1904. godine tu postaje predsjednik čitalačkog i kulturnog društva „Hrvatski sastanak“. Te godine se oženio Selčankom Pericom Didolić. U ovom razdoblju napisao je roman Kuća na obronku (Dom v stráni), koji obrađuje tadašnje socijalno stanje na otoku Braču. Pisao je izričito na slovačkom jeziku a ovaj roman je preveo na hrvatski jezik  Ante Šimčik 1931. godine (Zagreb, Knjižnica dobrih romana). Od 1908.-1922. godine proveo je život među hrvatskim iseljenicima u Južnoj Americi. 1926. godine vraća se sa bolesnom suprugom ponovo u Hrvatsku, u Lipik, a umire u Pakracu 1928. godine Podaci o ovom književniku nalaze se i u Leksikografskom zavodu Miroslava Krleže. Poslije podne je bio izlet kroz lijepu prirodu Vratne doline.

U utorak su umijeće drotarstva (opletanje stvari žicom), koje u našoj školi već nekoliko godina prakticiraju učenici pod vodstvom Anđelke Đunđe, predstavile djelatnice Muzeja drotarstva iz Žiline a učenici su prema nacrtima i sami izrađivali žičane ukrase. Poslije podne su na programu bile razne igre, takmičenja i kvizovi, koji su se sastojali iz pitanja vezana uz slušanje predavanja i promatranje područja. Svaka skupina je, prema uspješnosti, dobivala određeni broj poena.

Prijepodne u srijedu je bilo rezervirano izletu Muzej oravskog sela Zuberec, koji se sastoji od 50 različitih drvenih kuća iz raznih sela sa područja Orave, rastavljenih i ponovo sastavljenih na lokalitetu Zuberec, udaljenom 30 kilometara od poljsko-slovačke granice. Muzej je otvoren 1967. godine a sastoji se od mlina na vodeni pogon, kuća u kojoj se pravilo ulje, lončarska peć, kovačnica, kuća sa gospodarskim zgradama siromašnih i bogatijih seljaka a iznad sela je smještena gotička crkva iz 15. stoljeća. Cijelo selo dočarava turistima izgled života i rada Oravana u prošlosti. Ravnatelj ovog Muzeja je sa svojom obitelji u polusatnom folklornom programu predstavio u nošnjama folklorne tradicije tamošnjeg stanovništva. 

U četvrtak je bio izlet na planinski vrh Chleb, treći najviši vrh Male Fatre (1645,6 m nadmorske visine). Prvi dio je savladan uz pomoć žičare (1490 m nadmorske visine) a ostalih 155.6 metara se išlo pješke. Iako ne izgleda visoko, penjanje nije bilo lako. Poslijepodne je osim takmičarskih igara bilo ispunjeno i pripremom kulturnog programa, koji se sastojao od pjesama, recitacija i kazališnih scena, koje su učenici uvježbavali tijekom školske godine u svojim školama na satovima slovačkog jezika.

U petak prije podne je bio izlet u klanac Janošikove špilje a poslije podne su u arealu hotela bile igre i takmičenja, kao i pripreme za kulturni program.

Subota je bila zadnji dan. Prije podne su još bila takmičenja i skupljanje bodova, te završna olimpijada znanja i podjela priznanja i medalja. Skupina u kojoj se nalazila Sanja Korpak je osvojila prvo mjesta, skupina Stiva Borisa drugo mjesto a skupina u kojoj je bio  Tomislav Plaščak, treće mjesto. Poslije podne su se učenici iz Hrvatske i Poljske predstavili kulturnim programom. Hrvati su pjevali hrvatske i slovačke pjesme a Poljaci poljske i slovačke.

Što kažu naši učenici?

Tomislav: Hrana je bila super. Svidjela mi se, a svidjelo mi se i to, što smo smjeli samostalno ići u trgovine. Igre su bile malo za djecu, ali mi se ekskurzija svidjela. Bazen je bio super, nitko se nije utopio, hvala Bogu.

Sanja: Bilo je super. Igrali smo igre i skupljali bodove. Imali smo diskoteku, išli smo na izlete u Oravsky hrad, Zuberec, penjali smo se žičarom i pogled je bio lijep. Popeli smo se na vrh planine Chleb. Bili smo kod Janošikove špilje. Sve je bilo odlično i voljela bih da smo ostali malo duže.

Stiv: 26. lipnja u 9 sati smo krenuli u Slovačku. Putovali smo skoro cijeli dan i u 19 sati smo stigli u hotel Boboty. Tamo su nas dočekali učenici, naši prijatelji, Poljaci. Smjestili smo se a sa mnom u sobi su bili Dragomir iz Osijeka, te Damir i Timotej iz Iloka. U subotu smo išli u Muzej Juraja Janošika. U nedjelju smo se podijelili u grupe – u svakoj grupi je bilo pola Poljaka, pola Hrvata. Onda smo radili svoje zastave i vojničke pokliče. Imali smo grupne igre traženje papirića, kodova. U srijedu smo posjetili Oravsky hrad. U četvrtak smo išli žičarom u planine, planina se zove Chleb i visoka je 1645 metara. Neki su poslije podne vježbali za predstavu. U subotu smo imali završni program i predstavu. Dodijelili su nam nagrade. Moja grupa (Darek, Nikolina, Kristinka, Ola, Dominika, Julia i šećer na kraju – ja, osvojili smo 3. mjesto. Dobili smo medalje i paketiće sa slatkišima.

Učitelj slovačkog jezika

Vlatko Miksad, prof.

Učitelj slovačkog jezika

Vlatko Miksad, prof.