Klara:        Djevojčica od dvanaest godina. Živjela je s tatom, gospođom Rottermeier. Baka joj je često dolazila u posjet. Blijedog uskog lica s dva plava oka, dobra, tiha je i povučena, pametna. Bila je nepokretna u kolicima i shrvana svojom bolesti. Najbolja joj je prijateljica bila Heidi. Voljela se družiti s Heidi. Heidi ju je odvela u planine gdje je i prohodala. To je bila njena najveća sreća.    

                 Djed :  Zovu ga čiko s planine. Živio je sam kao pustinjak visoko u planinama. Svi su ga se bojali jer je sa svojim kosmatim sijedim obrvama,onako bradat i zarastao izgledao kao kakav poganin ili Indijanac. Imao je oko sedamdeset godina. Imao je dvije koze. Bio je vrlo vrijedan, snažan i neobičan čovjek. Heidi j jako dobro utjecala na njega, potaknula ga je na ponovno druženje s ljudima. Jako je volio Heidi.

                 Petar:  Kozar, imao je jedanaest godina i nije išao u školu. Bosonog je i u laganim hlačicama trčkarao po planini. Svakog jutra čuvao je i vodio djedove koze na pašu. Bio je prijatelj djevojčici Heidi .   

            Klarina baka:          Dobra je i draga žena. Imala je lijepu sijedu kosu. Jako je voljela Klaru i često je posjećivala. Zavoljela je i Heidi. Na planini vodila je Klaru u šetnje i gledanje zalaska sunca. Jako se dobro razumjela s djedom i tako je povjerila svoju Klaru djedu na čuvanje.

                 Petrova baka:        Slijepa starica, bila je siromašna i voljela je presti,stara je i mudra, zna puno poslovica. Jako je voljela Heidi.

                 Deta:   Sestra Heidine majke, snažna djevojka koja je petogodišnju djevojčicu ostavila kod djeda u planini, jer je tada nije imala gdje ostaviti. Nakon nekog vremena došla je i odvela Heidi u Frankfurt, protiv Heidine volje.

                 Gospođica Rottermeier: Vodila je kućanstvo i nadzirala poslugu u kući gospodina Sesennmana. Brinula se o djevojčici Klari i ugađala joj po želji djevojčicinog oca. Gospođica Rottermaier bila je jako stroga prema Heidi.

                 Gospodin Sesennman:  Otac djevojčice Klare koju je mnogo volio. Često je putovao i uvijek donosio lijepe darove.

OPIS DOGAĐAJA:        Heidi je nabrala mnogo cvijeća i strpala ga u pregačicu htijući ga ponijeti kući i metnuti u sjeno na svom ležaju da bi joj i tamo mirisalo kao ovdje.

OPIS RAZGOVORA:veralo-penjalo,ledina-je visoravan u Alpama,sokoliti-hrabriti,poganin ili poganstvo-pojam u kojim se Kršćani i Židovi pridavali pripadnicima politeističkih regija,klada-cjepanica drveta,zuriti-gledati,duhati-puhati,metne-stavi,čabar-stara posuda za prenošenje sira,tratina-trava,jeza-strah,rezbarija-urezivanje,glodanje drveta,metal,plastike,mrcvariti-unakaziti,služničad-sluge,kmetovi,tintara-glava,gubica-usta,zabat-zidna ploha,mjed ili mesing-slitina bakra i cinka,vergl-mehanička glazbala,verglaš-sabirač,daždevnjak-salamandra,vodozemac duguljasta tijela,mastila-tinta,crnilo,težina boja,božur-biljka iz porodice žabnjaka,otpozdravljala-odgovor na pozdrav,pojata-prostor u štali gdje se drži sijeno,nadničar-pomoćni radnik,karanfil-cvijet.      

 DA SAM JA PISAC:    Knjigu bih završila kao književnica. Promijenila bih lik gospođe Rottenmeier jer je bila zločesta prema Heidi. Svoje prijatelje bih upoznala s likom Heidi jer je dobra i spremna je pomoći. 

OPIS PRIRODE:   Zar bi smo mogli ovdje sjesti, upita Klara. I Heidi je željela isto, pa sve troje sjedoše usred cvijeća. Klara sjeda prvi put u životu na suhu,toplu planinsku zemlju. To joj se  silno svidjelo. Oko nje su lelujali plavi zvončići, blistave ružice, crvena kičica, a naokolo se širio opojni miris mrke murke. Sve je bilo tako lijepo, tako lijepo.

OSNOVNA MISAO DJELA: Čemu nas uči,što poručuje: Dječji roman Heidi nas uči da uvijek trebamo pomagati, a poručuje nam da se dobro uvijek dobrim vraća.

                                                                                            Lektiru napisala:

                                                                                         Helena Vlainić 4.razred