Nedavno smo načuli, onako na jedno uho, raspravu dviju malih djevojčica pri povratku iz škole. Pričale su o svojim voljenim bakama. Ipak, tema tog žustrog razgovora nisu bili fini bakini kolači ili bakina ljubav mjerljiva čvrstinom štipanja obraza, već su djevojčice, užurbano, upadajući jedna drugoj u riječ pričale kako njihove bake nikad ništa ne bacaju, već ponosno skupljaju za „tko zna kad će zatrebati“ prilike.Prva djevojčica pričala je kako njezina baka ne baca novine i da već od količine crno-bijelog tiska mogu napraviti improvizirane domino kockice, a druga djevojčica objašnjavala je kako Lidl i Kaufland mogu jedino pozavidjeti njezinoj baki na količini vrećica koje je ona skupila dosad. Eh, učiteljica Koraljka Šimić, vjerujte nam, još uvijek nije baka, ali zato zna sačuvati predmete predviđene za otpad i pretvoriti ih u nešto korisno, dati im novu svrhu! Njezini mališani iz drugog razreda slušali su njezine upute i zajedno s njom, po ne znam koji put, pokazali da su pravi ekološki prosvjetitelji. Nešto su pročitali iz tiska, pogledali koji video na Youtube-u i zatim, od starih drvenih gajbi, umijećem crtanja i bojanja napravili prekrasne držače, ormariće ili postolja (nazovite ih kako želite) za lončanice.Ponovno je trud i ideja donijela novu dimenziju u razrednoj kulturi, radu i međusobnom pomaganju. Možda je misao pretjerano utopistička, ali možda…,možda baš ovakvi sitni projekti pomognu ovoj djeci stvoriti kompetencije i razviti talente koje još nisu prepoznali njihovi roditelji, ali ni oni sami. Palčevi gore za učiteljicu Koraljku i škvadru iz drugog razreda!

                                                                                                       Novinarski tim