16. rujna 2009.god, na prvom roditeljskom sastanku 7.b razreda (razrednica: Evica Andrijević) roditeljima sam održala predavanje pod nazivom „Vršnjačko nasilje i zlostavljanje“.

U mnogim razredima se provode psihološke radionice čija je svrha smanjivanje nasilja. Redovito se obavljaju razgovori s djecom, nastavnicima i roditeljima. Želimo stvoriti atmosferu u kojoj će se učenici osjećati sigurno i zaštićeno. Djeca moraju znati da se za bilo kakav problem, pa tako i nasilje ili zlostavljanje, trebaju obratiti nekome za pomoć. Na raspolaganju su im uvijek ravnatelj, stručni suradnici i svi nastavnici. Nešto o tome kako treba postupiti kada roditelj posumnja da mu dijete trpi, vrši nasilje ili mu svjedoči, su na predavanju mogli čuti roditelji.

Najbitnije je razgovarati sa svojom djecom i poučiti ih uspješnim načinima postupanja u takvoj situaciji. Ukoliko dijete trpi nasilje, mora znati da su njegovi roditelji spremni i sposobni poslušati ga, razumjeti ga, dati mu realan savjet i pomoći mu. Ljudi nerijetko griješe kada o ovom problemu razmišljaju kao o dječjem nestašluku i igri. Roditelj koji ima takav stav neće biti u stanju razumjeti svoje dijete niti mu pružiti adekvatnu pomoć. Kada svom djetetu pokažete da ste shvatili koliko ga boli to kroz što prolazi, kada pokažete interes i počnete s njim suosjećati, djetetu će već biti lakše. Daljnji korak je savjetovati ga kako da se ponaša prema djetetu koje ga zlostavlja, kako da bude odlučan, da kaže: „Ne“, da potraži pomoć odraslih ili prijatelja,…

Ukoliko posumnjate da se vaše dijete nalazi u ulozi zlostavljača, najvažnije je da pred tom sumnjom ne zatvarate oči. Roditelji nikada nisu objektivni kada je u pitanju vlastito dijete. Teško je pronaći snagu za suočavanje sa onim činjenicama u koje ne želimo vjerovati i zaobići zaštitnički nagon koji nam vlastitu djecu prikazuje u posebnom svjetlu. Ipak, ukoliko želite pomoći svom djetetu, a bitno je da to učinite što prije, morate pronaći tu snagu da se suočite s problemom, prihvatite ga i počnete raditi na njegovom rješavanju. Tada je također važno slušati i razumjeti svoje dijete i tako stvoriti u njemu osjećaj povjerenja prema vama. Jedino u takvoj komunikaciji ćete moći otkriti zašto se zapravo vaše dijete tako ponaša. Presudni su vaši savjeti o tome kako da na pozitivan način ispusti negativne emocije ljutnje i frustracije, kako da se kontrolira i dobije poštovanje drugih na pozitivan način, a ne iz straha.

Bez obzira u kojoj ulozi se nalazi vaše dijete po potrebi se možete, najbolje u dogovoru sa djetetom, obratiti ravnatelju, stručnim suradnicima i nastavnicima za pomoć.

Iako se u zadnje vrijeme za ovaj problem javio pojačan interes, kako javnosti tako i stručnjaka, pomaci su maleni i slabi nasuprot očekivanima. Čini se da koliko god radili na problemu nasilja i zlostavljanja u školi, malo postižemo. To je zato što su vršnjačko nasilje i zlostavljanje duboko ukorijenjeni problemi te je potrebno duže vremensko razdoblje da ih se riješi. Za to vrijeme moramo svi, učenici, učitelji, stručni suradnici, roditelji i cjelokupna javnost raditi na prevenciji i smanjivanju ovog velikog problema.

                                                                                                                      Psihologinja:

                                                                                                                      Marija Zidar