2020-04-30 21:30:29 Bonton u svakodnevnoj komunikaciji prema osobama s invaliditetom Mamin ujak je u invalidskim kolicima od rođenja. On je paraplegičar (ne može pomicati noge, ali ruke može). Živi u Sloveniji, ali kada dođe u posjet boravi kod nas u kući. Pomažem mu izaći iz auta, rasklopiti i sklopiti kolica, donijeti kofere… Iako je osoba s invaliditetom, za njega ne postoje granice. On pleše, vozi brod, pliva, a najviše volim kada idemo s njim u toplice. Prema njemu se odnosimo kao prema običnom čovjeku, jer on nikada nije tužan ili nesretan što ne može hodati. Jako me ljuti kada netko parkira auto na mjestu za invalide i na taj način uskrati mogućnost parkiranja osobi s invaliditetom. Dobro znam koliko je mjesta potrebno da se rasklope kolica i da se mamin ujak smjesti. AUTOR: Marin Flanjak, 6.a Bonton u svakodnevnoj komunikaciji prema osobama s invaliditetom: • Kada susretnemo osobu s invaliditetom, trebamo normalno razgovarati, ne bojati se da ćemo reći nešto pogrešno. • Ako vidimo osobu s invaliditetom, prvo ju trebamo pitati treba li pomoć, a tek onda pomoći. • Nije pristojno ispitivati osobu s invaliditetom o njezinom problemu. Ako želi, sam će nam reći. • Trebamo biti strpljivi i razumljivi da osobi s invaliditetom treba više vremena da nešto odradi. • Osobe s invaliditetom mogu biti vrhunski sportaši, umjetnici. Ne treba ih odbacivati nego uključivati u svaki sport. |
Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo |